Skip to main content

Full text of "Starohrvatska prosvjeta"

See other formats


Digitized by the Internet Archive 

in 2011 with funding from 

University of Toronto 



http://www.archive.org/details/p4starohrvatskapro01hrva 




IBRARY 



'^^00 to. Ou^^'''^ 



STiROif m P 




GLASILO 



HRVATSKOGA STARINARSKOG DRDZTVA U KNM 



% 



UREDNIK JOJ 



FRANO RADIĆ 

TEORETIČNI UČITELJ STRUKOVNOG TEČAJA U KORČULI. 



God. I. Br. 4. 




U KNINU 1895. 

NAKLADOM HRVATSKOGA STARINARSKOG DRUŽTVA 



DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 



Hrvatsko-bizantinske nadstupine Prvoga muzeja 

hrvatskih spomenika. • 

(Sa 40 primjeraka.) 




z ostale prezlamenite i dragocienjene starohrvatske umjetničke ostanke, 
koji no svjedoče, da su stari Hrvati od VIII. do XI. vieka svojom 
prosvjetom uporedo koracali s najnaobraženijim ondašnjim naro- 
dima srednje i zapadne EvropeS čuvaju se u našem družtvenomu „Prvomu 
Muzeju hrvatskih spomenika" u Kninu i mnogobrojne male i velike kame- 
nite nadstupine, kojih su glavni oblici prikazani u 40 priloženih slika. Ovdje 
predstavljene nadstupine potiču iz šest različitih mjesta, u kojima je naše 
družtvo izvelo svoja izkopavanja i odkrilo kršćanske spomenike. Četvorica 
od tih nalazišta pripadaju kninskoj okolici i jesu: trobrodna biskupska ba- 
zilika sv. Marije u Biskupiji, trobrodna bazilika na Stupovima takodjer u 
Biskupiji, crkvica na Lopuškoj glavici na sred Kosova polja i trobrodna ba- 
zilika Sv. Bartula na Kapitulu kod Knina; druga su dva nalazišta, jedno 
bazilika odkrivena u Koljanim kod Vrlike, gdje izkopavanje nije još dovr- 
šeno, a drugo velika po svoj prilici višebrodna bazilika na staro-hrvatskom 
groblju u Potravlju kod Sinja, gdje se tek ima poduzeti sustavno izkopa- 
vanje. Nadstupine potiču dakle sa pet velikih i jedne pomanje starohrvatske 
crkve. Dvadeset i tri od predstavljenih nadstupina, dakle više od polovice, 
izkopane su ili nadjene u biskupskoj bazilici Sv. Marije, pet u bazilici 
Sv. Bartula, tri u bazilici na Stupovima, dvie u crkvici na Lopuškoj glavici, 
a po tri u bazilikama u Koljanim i u Potravlju. 

1. Iz Potravlja su nadstupine br. 14, 15 i 31 ; 

2. iz Koljana br. 16, 26 i 32; 

3. iz bazilike na Stupovima br. 17, 29 i 36; 

4. iz Lopuške glavice br. 30 i 37 ; 

5. iz Kapitula br. 18, 19, 21, 28, 34 i 39; a 

6. iz bazilike Sv. Marije u Biskupiji sve ostale. 

Sve su od biela zrnata domaćeg vapnenjaka, osim br. 14, koja je od 
muljike. 



^ Keusens u svojem djelu „Elements d' arch^ologie chretienne" (Louvain 1885. I. str. 35) piše u 
tom smislu sliedeće: „L' art reflete toujours, dans une mesure tr^s exacte, 1' ^tat đe la civilisation, la 
situation des esprits, le genie des peuples au milieu desquels il se produit". 




Sve se ove nadstupine dadu 
razporediti u sedam skupina. 

I. Nadstupine iz Potravlja pri- 
padaju prvoj skupini , a izko- 
pane su : 

Br. 31 dne 23. br. 15 dne U 

a br. 14 dne 25. svibnja 1892. 
Nadstupina br. 15 i ulomak uiila 
nadstupine br. 31 su istoga oblika, 
br. 14 malo drugčije, ali su sve 
tri jednostavno oponašanje ko- 
rintske nadstupine pilastra , sa 
jednim samim redom od 4 akan- 
tusova lista bizantinskog oblika i 
izradbe. 

Br. 14 je visoka 32 cm., široka 
17 cm. 

Br. 15 je visoka 24 cm , široka 
30 cm. 

Br. 31 je visoka 14 cm. 

Ove se tri nadstupine razlikuju 
od svih ostalih, te su po svoj 
prilici iz ranijega doba i nago- 
vieštaju, da bi se u Potravljii 
mogla odkriti bazilika iz VI. ili 
VIT vieka. 

II. Drugoj skupini pripadaju 
nadstupine br. 18, 20, 24, 2") 
i 35. 

Br. 18 je ulomak visok 17 cm., 
širok 10 cm. i jedini je te vrsi i 
nadjen na Kapitulu dne 20. slu- 
đenoga 188() Prag. Bulić je taj 
ulomak već sa slikom objelodanio 
u knjizi „Hrvatski s[)omenici"' i 
rekao je, da bi mogao bili nad- 
stu[)ina lezene. Sve ostale nad- 
stu[)in(^ ove skupine nadjene su 
kod bazilike Sv. Mariji*, le je: 

' Str. \\K 'lal». VII. si. \\K 



— 207 — 



br. 20 visok 14 cm., širok 11 cm. i nadjen je dne 20. veljače 1889 
br. 24 visok 21 cm., širok 15 cm., nadjen je dne 10. prosinca 1889 
br. 25 visok 22 cm., širok 16 cm., nadjen je dne 10. prosinca 1889 
br. 35 visok 12 cm., širok 10 cm., nadjen je dne 25. svibnja 1893. 
Te su nadstupinice kockasta bizantinskog oblika, a ures im u glavnom 
sastoji od jednog reda od 8 prostih listića cieloga okrajka tek ponešto na 
dvor svijenih, po jedan na ćoškama, a po jedan na sredini svakog lica, 
dočim se pod tankim abakusom u ćoškama sastaju dvie a dvie zavojice 




(volute) kao u korintskoj nadstupini, koja je ovima pralikom. Sredina svakog 
lica nad lišćem, a medju zavojicama, izpunjena je paomovim listićem ili 
okomitom uviti, iz koje simetrično izlaze dvie male zavojice (br. 24) poput 
onih, kakve ćemo vidjeti na nadstupinama IV, V i VI skupine, ili pak na 
lik vodice narezanim prutcima (br. 20). Dno ovih nadstupinica je podve- 
zano uzetom (br. 24), jli jedno- (br. 20) ili trostrukim (br. 25) pojasom 
Ovima srodnih nadstupina iz Pulja u Istri, Trsta, Cividale i Treviso obje- 



— 208 — 

lotlaiiio je Cattaneo^ u svojoj knjizi i dosudio im VlII. viek. Pošto su braća 
Slovenci dopirali u VIII. vieku do preko svega Friula^, cienim, da su sve te 
nadstupine zajedno s našima proizvod genija slavenskoga, jer se eto i na- 
hode nadpisi u Bričiš kod Pulfera u Friulu, po kojima se doznaje, da su 
dvie tamošnje crkve u VII. ili VIII. vieku bile sagradjene od nadmajstora 
graditelja Slavena s preko friulanske granice^. 




III. Treću skupinu sačinjavaju nadstupine br. 34, 19, 21 i 22, od kojih 
je sama 22 iz bazilike S. Marije, a ostale su tri s Kapitula. 



' „L' Architettura in Italia dal secolo VI. al Mille circa" str. 98. — PoSto se ja i'esto pozivljeni 
na ovo djelo o talijanskim graditeljskim spomenicima, koji su suvremeni staro-hrvatskima, uaSlo so jo 
domaćih strukovnjaka, koji su mi to zamierali, te su omalovažavali vrieduost toga djela. Ja sam zato 
pitao ranienje o njemu u prvog učitelja kršćanske arheologije, slavnoga sad blagopokojnoga comm. (I. 
B. de Kossi-a, koji mi je iz Kima dne 11. ožujka 1891. doslovce odgovorio: „Ho couosciuto ed aiuato 
molto il com])ianto prof. Cattaneo; ed il suo libro suU' architettura dal secolo VI. al X. mi ^ assiii 
fainigliare. I'JIla ha raf/ionc di /hnddrsi sulU' (lottrine espostr dal (Utttunvo, che sono fruttt* di di studi 
assai attenti e completi sopra tutti e singoli i monumenti dol periodo da hii proso ad illustrare". 

'•* Vidi n časopisu, koji izlazi u Udine, pod naslovom „Pagine Friuhino", broj ihiova 21. ri^iua 
1H9JJ. članak „Uli Sloveni del rrinli". 

•' Nav. mj. u časopisu „I'aginc l«'riidaiu'". 



— 209 — 

Br. 22 visok je 12 cm., širok 10 cm., a nadjen je dne 10. prosinca 
1889.; 

br. 34 visok je 19 cm., širok 12 cm., a nadjen je dne 20. veljače 1889.; 

br. 19 visok je 20 cm., širok 13 cm., a nadjen je dne 20. veljače 1889.; 

br. 21 visok je 13 cm., širok 13 cm., a nadjen je dne 20. veljače 1889. 

Te nadstupine sastoje od četverostrana izvrnuta kusošiljnika, urešena 
sa dva reda prosta lišća, u svakomu po 4 lista cieloga okrajka, poredana 
poput lišća na korintskoj nadstupini. Ostali su prostori prazni. I to su sve 
male proste a liepe nadstupine, takodjer slobodno oponašanje korintske nad- 
stupine ali bez zavojica. Nije lako opredieliti doba tako prostih nadstupina, 
koje bi isto tako mogle pripadati IX. i X. kao i XIII. i XIV. vieku. 

Vrlo su zanimive i uprav karakteristične za hrvatsko-bizantinski slog 
sliedeće tri skupine naših nadstupina. 

IV. Četvrtoj skupini pripada najveći broj, i to na žalost najgore osa- 
kaćenih nadstupina. To su br. 2, 3, 4, 6, 7, 9, 12, 13, 23, 33 i 38, dakle 
najviše njih iz bazilike Sv. Marije, br. 16 i 26 iz one u Koljanim, br. 37 
iz crkvice na Lopuškoj glavici, a br. 39 sa bazilike sv. Bartula na Kapitulu. 

Br. 2 visok 26 cm., širok 27 cm., nadjen dne 9. lipnja 1888. deset 
metara pred bazilikom; 

br. 3 visok 25 cm., širok 35 cm., nadjen dne 7. siečnja 1890. pri dnu 
groblja kod bazilike; 

br. 4 visok 37 cm., širok 27 cm., nadjen dne 22. srpnja 1891. u su- 
hozidu ograde oranice Aleksandra Katića, nedaleko groblja kod bazilike 
sv. Marije ; 

br. 6 visok 12 cm., nadjen dne 16. ožujka 1891.; 

br. 7 visok 13 cm, nadjen dne 16. ožujka 1891.; 

br. 9 visok 12 cm., nadjen dne 16. ožujka 1891.; 

br. 12 visok 14 cm., nadjen dne 16. ožujka 1891.; 

br. 13 visok 13 cm., nadjen dne 16. ožujka 1891.; 

br. 16 visok 26 cm., širok 20 cm., nadjen dne 12. ožujka 1892.; 

br. 23 visok 34 cm., širok 20 cm., nadjen dne 10. prosinca 1889.; 

br. 26 visok 28 cm., širok 15 cm., nadjen dne 13. ožujka 1892.; 

br. 33 visok 17 cm., nadjen dne 21. prosinca 1889. ; 

br. 37 visok 24 cm., širok 28 cm., nadjen dne 17. kolovoza 1888.; 

br. 38 visok 21 cm., širok 24 cm., nadjen dne 26. ožujka 1893.; 

br. 39 visok 13 cm., nadjen dne 25. veljače 1889. 

Komadi br. 6, 7 i 9 jesu odlomci uglova ove skupine nadstupina; br. 
12 je odlomak dna, na kojem je jedinomu sačuvan oblik gornjeg kraja 
lišća, kojim su bile urešene ove nadstupine; br. 2, 3, 16, 33 i 38 jesu 
odlomci gornjih polovica nadstupina; br. 13 i 26 su odlomci dolnjih polo- 
vica; a br. 4 i 23 jesu sve unaokolo izkresane ciele nadstupine ove vrsti. 



~ 210 — 

Sravnjivaiijoni svih ovih knijalaka daje se sastaviti restauracija oblika ciele, 
podpune nadstupine. Po obćem razmjerju svojih protega ona se najviše 
približuje razmjerju i obliku korintske nadstupine, od koje je primila broj i 
razpored uresa, ali se od nje bitno razlikuje modelacijom, oblikom, izradbom 
i medjusobnini odnošajem lišća i zavojica Dok na korintskoj nadstupini iz 
zajedničkog* koriena niču dva reda akantusova lišća sa širokom podinom 
sjedeća i naizmjence poredana i u svakom redu po 8 listova, od kojih svaki 
završuje užim zaobljenim i svinutim krajem, na našoj je isti broj i pore- 
danje lišća, ali su pojedini listovi posve drugčijeg oblika. Kako se razabira 
po ulomku br. 11, svaki listak ima svoju uzku okomitu petlju, koja ili je 
urešena okomitim uzporednim prutcima, koji su pri gornjem kraju poprieko 
zavezani (kao na br. 2, 4, 33, 37 i 38), ili kosim nizbrdo okrenutim pru- 
gama poput ribje kosti (kao na koljanskim ulomcima br. IG i ^G), ili je 
razpolovljena srednjim rebarcem, a obje su joj pole urešene vodoravnim ili 
malo uzbrdo okrenutim prutcima (kao na br. 3, 12, 13 i 23). Listak je 
malo nagnut i svija se na polje tako, da mu gornji rub postiže vodoravan 
smjer. Plojka je lista široka, po sriedi trokutastim udubljenim pazušcem raz- 
ciepana na dvie krpe, koje se krajevima dotiču; a svakoj je krpi gornji rub 
izrezan na tri zubića. Desni i lievi rub lista je cio i svija se tako, da, sa- 
stajući se u vrhu sa susjednim listom, sklapaju skupa polukrug, koji s gornje 
strane, poput arkadice, zatvara žlieb, što ostaje medju njima. Tako obadva 
reda lišća sačinjavaju zatvorene nizove poput štitaca na način, da niti mogu 
gornji listovi pokazivati svoje srednje rebro medju lišćem dolnjega reda, niti 
mogu zavojice da se organički izvijaju iz listnate časke, koja bi stala na 
stapki medju lišćem gornjega reda, kao što je na korintskoj nadstupini. Za- 
vojice se nedotiču ni na sriedi svakog lica nadstupine, ni na njezinim 
uglovima, nego je na obadva mjesta medju njima po okomita karakteristična 
uvit. Svaki par zavojica izlazi pak iz okomita brida, naskočena iz tiela 
nadstupine. 

V. Petoj skupini pripadaju ulomci triju prilično velikih nadstupina, od 
kojih je jedna predstavljena u si. 1. Ta je vis. 48 cm., šir. 50 cm. i na- 
djena je dne 7. siečnja 1886. u bazilici Sv. Marije u Biskupiji. Drugi ulomak 
nadjen je na istom mjestu u vrh groblja nad jednim grobom dne 24. ve- 
ljače 188G. Taj je visok 40 cm., širok 50 cm. Treći je ulomak nadjen na 
Kapitulu, te je okrnut i s dolnje strane, a visok je 25 cm., širok 50 cm. 
Ciele ove nadstupine bile su kockastog bizantinskog oblika, i radi olakoćenja 
težine iznutra izdubljene. Prva i zadnja spom. imaju i tragove gvozdene či- 
vije, kojom su bile utvrdjene na stupu. Ulomak s Kapitula objelodanjen je 
u knjizi „Ihvatski spomenici" ^ njemu je prag. Uulić pogrješno pisao, da 

« str. 20, br. 26, Tab. X. 



— 211 — 

je nadjeii u Biskupiji. Ovako gaje pak opisao: „Ovaj s ornamentalnoga 
gledišta zanimivi ulomak pruža nam primjer kombinacije više ornamentalnih 
motiva. U gornjem redu vidimo kombinaciju dviju Vitruvovih voluta u bas- 
relieviranu glavicu, a svaku glavicu uokvirenu sa dvjema torsadama razdie- 
^enim astragalom. U drugom redu odozgora niz sliepih arkadica, u medju- 
stuplju ukrašenim tri okomita i dva vodoravna trokutna žlieba, a nad po- 
jasom, što istosmjerno prati krivulje lukova, izvana medju svaka dva luka, 
po jedan ornamentalni kesten. U trećem redu pleterni pojas na tri prutića, 
što razstavlja gornji rub glavnog donjeg diela ploče, pokrila karlovinžkim 
kompliciranim pleterom. Ovaj krasni ulomak nije no čest pluteja iz crkve 
devetoga ili desetoga vieka ..." Opis dosta nejasan i netočan u izrazima. 
Prag. Bulić nije pogodio, kad je mislio, da je to ulomak pluteja, jer se već 
na njemu vidi bizantinski prelaz s kocke u nadstupinu za obli valjasli stup, 
i jer je srodan drugoj dvojici većih ulomaka, na kojima se očito vidi, da 
imaju oblik nadstupine, a bili su već izkopani još kad je on pisao. 

Ova je skupina nadstupina u toliko srodna predidućoj, u koliko im je 
sličan ures gornjega diela. U tom se dielu pak razlikuju tim, što su u nad- 
stupinama V. skupine uviti medju zavojicama svakog lica dvostruke i raz- 
stavljene prutkom, dočim su jednostruke na onim IV. skupine. Za nadstu- 
pine V. skupine izabran je kockasti oblik možda zato, što su imale da pod- 
nose veći teret, pa je uslied toga njihov dohiji dio mjesto listnatog uresa, 
da se bolje naglasi tehnička funkcija podupiranja, dvaki'at podvezan, naj- 
prije četverostrukom pa i dvostrukom troprutastom pletenicom. Pošto su 
kutići medju lucima izpunjeni pupoljkom na mjesto da nose trokutastu rupu, 
sva je prilika, da se je baš na ovim nadstupinama izvršio prelaz s reda 
lišća, kako u nadstupinama IV. skupine u red prostih arkadica, kako pri 
podanku nadstupina VI. skupine. Cienim, da su oblici IV. i V. skupine nad- 
stupina nastali u IX. vieku. 

(Nastavit će se.) 




Topograficke crtice 

starohrvatskim župaiiijaiiia u Dalmaciji i starim gradovima na 

kopnu od Velebita do Neretve. 

Napisao 

Fr. Stip. Zlatović. 
III. Županija Sidražka. 

(Nastavak v. br. 3.) 

Gradovi. 

4. Nadhi. Na sjeveru Nadinskoga jezera u benkovačkoj obćini diže se 
visoko brdo i povrh njega vide se ostanci bedema i ruševina staroga hrvatskoga 
grada, sagradjena na ruševinah rimskog Nedinuma ili Nadiniuma^ Kasnije 
zapade Mletčane te kao na sgodnu mjestu za obranu svojih medjaša utvrdile 
ga novimi utvrdami, ali ga jednako Turci osvojiše god. 1539. te i oni na- 
dostaviše nove kule i branike. Osvojen od naše vojske god. 1647., Mletčani 
ga razvališe, pa Turci iznova popraviše, a g. 1604. posve zapustiše. Izvješće 
o njem kaže: Loco murato e forte con casteUo. (Starine XIV. 183.) 

5. Benkovac. Na testi preko Kotara trijest i pet kilometara na iztok 
od Zadra razvija se u naplavljenoj nizočini liepa varoš Benkovac, glavno 
mjesto toga kotara i sjedište poglavarstva, kot. suda i obćine Izpod varoši 
k sjeveru podiže se oblo brdo i na njemu stari grad zaokružen ogradom i u 
njemu obla kula i druga četvrtasta sa gospodskim! dvori, vas cielokup, 
kakav bijaše kada ga ostaviše zadnji gospodari Benkovići i uzeše Turci kao 
i ostale po Kotaru god. 1527., i održaše do 1684., kasnije mienjao gospodare, 
ali nije uzdržavan kao tvrdjava ^ 



• Bianchi (Nav. dj. II. str. 345) pripovieda, da je po kazivanju domaćih . povjestničara rimski grad 
bio porušen od Gota, a god. 109(1. da su hrvatski knezovi sagradili kastio un drevnim ruševinama 
rimskoga Castrumu na briegu s iztočne strane današnjeg sehi, koji brieg da se podiže l.'M m. nad 
morem, i da su ga obkolili tvrdim bedemima. Nego nam je opaziti na temelju karte generalnog štaba, 
da je biieg pod imenom Staro selo, kako ga i liianclii (str. ,')4G) zove, ne s iztoćne nego s jugoiztoeue 
strane sela, a da je visok ne samo 134 nego 2l)6 m. nad uravnjem morskim. Još kaže 15iauchi, da je i 
hrvatski kaštio bio srušen u ratovima, te da su ga MlecMći iz temelja pripogradili i postavili prvi kamen 
dne (i. ožujka 1 UM), god., a sad da se na briegu vide ogromiu' razvaline sredovje(>ne giatljevine; vrh 
briega da je obkoljen vrlo drevnim zi(U)vima, koji da se još vide, a da su s podnevne strane dobrt> 
sačuvani na nekim točkama i do 2 m. visine; ostale ruševine u okolišu zidova da su iz kasnijega mle- 
tačkoga i turskoga zemana. 1). A. (u lUilI. di arch. v st. dahu. A. II. str. l'J) spominje i neke ostanke 
žliebova od Nudiiia do isloinHMiog jezera 0\k l'reiln. 

- Po kazivMiijii liiaiieliia (Nav. dj. II. sir. MH) i D. A. (u Ihill. di areh. e s(. dahu. A. 1. str. iiS) 
kaštio je sada ])Osje(l poiodiee iiabiča. I. IJianehi piše (N. mj.), da ua^e kroiiiki* ^>ripisuju hrvatskim 



— 213 — 

6. SukoŠan, na moru bliže Zadra nego li Biograda, bijaše u stara vre- 
mena utvrdjen ogradom i kulami, ali je danas sve razrovano i porušeno.^ 

7. Bribirstine. Na sjever Sukošana, na briegu vide se razvaline tvrdjave, 
koje narod zove Bribirstine, i cieni se, da tu bijaše raskošno selo velmoža 
Šubića s Bribira u vrieme njihove moći i bogastva.^ 

8. Vrćevo. Izmedju Galovca i Raštani u selu Gorica, u biogradskoj ob- 
ćini, na ovisoku briegu vide se razvale tvrda grada sa odorinami ograde i 
turskih kula. Danas ga zovu Vrčevo, ali se u stara doba spominje Gorica. 
1080. cdodium quod est in Agorizo. (God. Dipl. I. 167.)^ 

y, Twj. Izmedju Nadinskoga jezera i Turnja na moru, u benkovačkoj 
obćini, na visoku krševitu briegu, vide se ostanci tvrdoga grada Tinja, koji 
se u listinah često spominje XI. i XII. vieka monstini.^ Mletčani ga uvažiše 
kao medjašnu stražbenicu i bolje utvrdiše : La vostra signoria fecefar Tin . . . 
e una torre abbandonata 1528 per le incursioni turchesche. (Ljubić. Mon. 
VIII. 42.)^ Turci ga zapustiše, da ga vrieme ruši. 

10. Klićevac — Klićemca. Izmedju Nadinskoga jezera na jug i Podluga 
u benkovačkoj obćini,^ na vrh zaoštr uljena brda diže se velika i jaka stara 



knezovima u srednjem vieku gradnju kaštila. Još je na pohvalu starih hrvatskih vladalaca napisao 
Bianchi (Nav. mj. str. 349) i „Non e dubbio che, allorquando i Principi Croati signoieggiavano questo 
castello, da loro fondato, il circostante paese fosse cattolico, ed un paroco avesse avuto, ed una 
chiesa ; poiche h certo che dov' essi ponevano lor sede, dopo di essersi ben muniti e portificati, erigevano 
chiese, e proteggevano la religione". Op. Uredn. 

^ Bianchi (Nav. dj. II. str. 162 — ^165) pripovieda, daje bivša sukošanska crkva spomenuta u izpravi 
od 1399. god. i da je bila kao i sadašnja posvećena sv. Kašanu ; da se na dvie milje od sela prema 
SI na brežuljku zvanu Kašteline nahodi crkvica, posvećena S. Martimi, oko koje da se nahodi sta- 
rinsko groblje. 

2 I Bianchi (Nav. dj. II. str. 165) je istoga mnienja. . Op. Uredn. 

^ U popisu imanja samostana S. Ivana Evangjeliste u Biogradu na moru nahodi se dvakrat 
imenovano selo Gorica, i to god. 1071—8. i 1079—8. (Rački Doc. VII. str. 162, 165, Kukulj. C. Dipl. 
I. 167, 160, Lib. policorion s. 5), a Bianchi (Žara Cr. II. str. 374) kaže, da je napomenuto i u izpravama 
godina 1345 i 1389. Vrčevu piše Bianchi (Nav. mj. str. 377), da su na vrhu briega Vrčeva ostanci 
okrugle kule, biljeg turskog vladanja. Još je selo Gorica spomenuto i u izpravama od god. 1146. (God. 
dipl. IL str. 40. Lib. pol. 172—173) i 1198 (God. dip. IL str. 191), 1222 (Lib. pol. 192), 1240 (Lib. 
pol. 193, 196) i 1210. (Lib. pol. 201). — Vrčevu piše D. A. (Buli. di arch. e st. dalm. G. IL str. 12), 
da je to Gradina prostrana i da je s iztočne strane nekoliko puta opasana zidinami. U vrh brežuljka 
da ima četverostranih sgrada po svoj prilici iz mlet. doba. Op. Uredn. 

^ Rački Mon. VII. 75, Kuk. God. dipl. I. str. 133, IL str. 67, 68, 90, 93, 124, 143, 172, 191. 
Nego se u listinama ne napominje grad, nego selo i zemlje oko njega, koje pripadahu samostanu SS. 
Kuzme i Damjana u Tkonu i onomu S. Tome u Biogradu. Op. Uredn. 

^ Bianchi (Zar. Cr. IL str. 371) opisuje Tinjski grad ovako : „castello . . . . di pianta quadrilatera, 

sdruscito dal tempo ed abbandonato, con una torre pure quadrata nell' angolo settentrionale 

ed inoltre con altre due torrette, poste negli angoli d'ostro e ponente". Bianchi (Nav. mj.) još dodaje, 
da su u tinjskoj prastaroj crkvi S. Ivana izaslanici kralja Bele god. 1194. izravnali prepirke medju 
vitezovim vranskim Templarcim i benediktincim Biogradskim, i da je Tinj imao u ono doba predstojnika 
pod naslovom kneza, koji da je 1343. bio Nelepić, 1357. Dobrinj, a 1379. Mavro. Op. Uredn. 

" Na jugoiztok sela Rastevića na desnoj obali potoka KUčevice, koji se siieva u Nadinsko jezero. 
I D. A. (Buli. di arch. e st. dalm. God. II. str. 11) napominje gradinu Kličevicu, te o njoj kaže, da 
se čini Turska, da je dobro sačuvana kula, a da su joj porušene pridružene sgradje. Još D. A. (Nav. 
mj.) napominje prema Kličevici s druge strane potoka ostanke zidine iz raznih doba. Vj. Klaić dodaje 



214 — 



gnuliuii Kličevac, nial da iie Još cielokupiia sa o^a'adom, oblom kulom i 
dvoranami Zapuštenu zauzeše Turci god. 1528, naseliše i dobro utvrdiše, 
pa i održaše sve do god. 1684 Od tada zapuštena sama se ruši i obara. 
U njoj se zamiera ukusna gradjevina, što pokaziva bogastvo starib gospo- 
dara, pa možda i turskih begova. 

11. Bićina. U selu Polači, na jugoiztočnoj strani Nadinskoga jezera 
prama Uroni, u benkovačkoj obćini, na oblu brežuljku stoje oderine tvrdjave 
sa oblom kulom, koju danas zovu Bićina. U njoj su Mletčani držali stražu 
do turskoga osvojenja god. 1528. Onda zapuštena, nije se više popravljala.^ 

12. Trojangrad. Na sjever od grada Vrane, u selu Jagodnje, vide se 
silne ruševine starih utvrda.'- Gieni se, da su rimskih tabora, ali ostanci zidina 
pokazuju, da su iz luTatske dobe. U listini XI. vieka spominje se selo Ja- 
(/(ftJuu'.'^ Naokolo su još ostanci tvrdih (/radina: VhictdJ, Petrlm i Coshia 
(/radiiia^'^ ali sve sa zemljom sražene. 

13. Krejiia gradina. U selu Kadašinovcu sa sjeveroiztočne strane Vran- 
skoga jezera, u obćini biogradskoj, na oblom humcu stoje ostanci te gra- 
dine, koja kao suvišna zapuštena od Turaka, sva je razrovana ^ 

14. Vrana.^' Znamenita opatija najprvo benediktinska, koju darova god. 
1076. kralj Svinimir Papi (Piački M. VH. 104.), a on Templarom, nakon kojili 
padne u ruke Vitezovom Ivanovcim Ovih Prior u Vrani Ivan Paližna god 
1386 pobuni se protiva kraljici Mariji i Elizabeti. Kasnije (1537. god.) ju 
Turci uzeše i poljepšaše, pak izgubiše god. 1647. Ona je dobro poznata 
koliko po darovštini kralja Zvonimira 1076, toliko po povjesti ratnih doga- 
djaja, što se okolo iste razvijali Mletačko izvješće o njoj samo kaže: Citta 
murata.7 (Starine XIV. 183.) 



(Op. zem. u kojih ob. Hrvati II. str. 48), da .stara kula KliČevica (castrum Klychevecz) pripadaše god. 
150;\ Ivanu Karloviću gospodaru Like i Krbave". Op. Uredu. 

' Bianclii (Nav. dj. II. str. 36G — GT) pak o Bićini ovako piše: „Era auticamente castello dei nobili 
Croati, e giusta il Frescot, denominavasi castello di Mariano dal nome del Conte, che lo presie dette. 
Nelle barbare incursioni se ne impadronirono i Turchi, e sulle rovine vi costrussero una raoschea, 
alla quale insieme alla campagna e prati sottoposti fu dato il nome di Bičina. Vi fabbricaroni> pure tre 
edifizi a due piani e a volto reale per abitazione del Begh, come pure granajs ed un torriouo circolare 
a tre piani, che servir dovea di vedetta, di telegrafo e di caserma alla milizia turca''. Još dodaje, da 
je i pod hrvatskim knezovima obatojalo ime Polača, jer da se nahodi u izpravi od 1390. g. Op. Ur. 

2 Naš suradnik g. Grg. Urlić Ivanović divi se veličini Trojan-grada i mnienja je, da su to ostanci 
rimskog taborišta iz doba cara Trojana. Op. uredn. 

3 Rački Mon. VII. 167. 

* D. A. (Nav. mj. str. 11) kaže o Cosinoj gradini, da je tvrdjava dvostruko opasana bedemima. 

^ D. A. (Nav. dj. str. 11) kaže, da u selu Radošinovcu obstoji obla kula Jimlak sa ruševiuam 
malo udaljenih kuća i oblim zidinama, na više brežuljaka put Stankovca do Velike Gradine u Stan- 
Idccii. Još dodaje, da je u istom selu na brežuljku l'isoha taniariia sgradja. Op. Uredn. 

'■ (Aurana, Aurozona, Laurana.) Op. Uredn. 

'' Obširuije o Vrani vidi u članku Grg. Uri. Ivanovića u ovom istom broju „St. Pr."* 

Op. li redu. 



- 215 - 



Kotari. 



U narodu zovu se Kotari zemlja od Nina do Skradina naslovom ravni, za razliku 
od Bukovice, koja se nazivlje krševitom. Kotari se diele u donje ili duboke, ravne od 
Nina i Novigrada do Benkovca, i gornje. Kotari duboki zapremojii zemljište r.d Zemunika 
do Benkovca, te do kraj vranskoga jezera. Ostala zemljišta k iztoku i jugu zovu se 
gornji. Kotare su zapremale županije : od juga i iztoka lučka, od zapada sidražka, od 
sjevoro-zapada ninska. Tuda danas stoje obćine : od iztoka skradinska, od juga šibenska, 
tješnjanska i biogradska; na zapadu ninska, a na sjeveru novigradska, u sriedi benko- 
vačka. Po kotarskih poglavarstvih : skradinska i tješnjanska obćina spadaju Šibeniku, 
ninska zadarskomu i novigradska, a biogradska Benkovcu. 

Bukovica. 

Visočine, zaokružene riekom Krkom od Kistanja do Rožkoga slapa, i riekom Zr- 
manjom od Kegljevića grada do novigradskoga zalieva sačinjavaju Bukovicu. Od iztoka 
joj obćina kninska i kistanjska, od juga skradinska, od zapada benkovačka, a od sjevera 
obrovačka. Samo mali komad na iztoku pripada kninskom poglavarstvu i skradinske 
šibenskomu, sve je ostalo benkovačkoga poglavarstva, to jest : Obrovačka i Kistanjska 
obćina. Hazstavlja Bukovicu od Kotara niz brda od Bribira, nad Ostrovicom, iznad Li- 
zana, Bulića, Lepura, Podgradja i Benkovca. ])o sjevera ostaje Bukovica a k jugu Kotari. 

IV. Županija Luka. 

Nije se na čistu o pravom mjestu ove županije, jer o njoj ne ima bistrih 
izvora, a stare listine, koje spominju njezine župane, vise pometaju nego 
položaj ustanovljuju. Stari nadpis glagolski u crkvi s Lucije kod Baške 
na Krku spominje župana Luke uz onoga Krbave, što bi više dolikovalo 
Luke u Podgorju, nego Luke na jugo-iztočnom kraju Sidrage. (Rački Mon. 
VII 488.) Odluka crkovnoga sabora u Spljetu god. 1185 „. • . . Nonensis 
Episcopus habent totam Lucam et medietatem Licae" (Cod. Dipl. II. 231 ) 
takodjer bi se bolje odnosila na Podgorje; ali nam darovština od kralja 
Zvonimira ondje naznačuje i opisuje župu Snh alpibus — Podgorje? — 
Imamo pak i za ovu drugu Luku, koju držimo za pravu, osobito iz kasnijih 
vremena prilično dokaza. God. 1346. Pavao Subić Ostrovički ostavlja svomu 
sinu Priebku : IV. cortes in Lucha de mea terra patrimoniali (Mon. Slav. 
Mer. III.) To nije bilo pod Velebitom. Prof. Brašnić navodi iz listine kralja 
Ladislava god. 1407., da se je župa Luka prostirala nedaleko od Šibenika i 
Murteru i na kopnu do slapova krčkih. (Izvještaj c. k Gimn. 1. c. 1878/9. U.) 
God. 1428. na 14. rujna sudio je ratni sud župe Luke u selu Podgradju 
nad Perušićem (Bianchi, Žara Christ II 358.), a god. 1492. na Vukšiču. 
(Klaić. Opis zemalja II. 49.) Ta su mjesta u južnoj Luci, nikako u Podgorju. 
God. 1455. Natalis, biskup Nina, daje u zakupštinu svoje desetine, exceptis 
praeshiterorum et parochialium et archipresbiterorum Lucae et zupaniae. 
To je bilo u Kotaru a ne u Podgorju. (Farlati. Illyr. tac. IV. 222.) God. 1530. 
biskupov namjestnik M. Ant. Raimondo opisujući sela ninske biskupije „Castra 



— 216 — 

. . .quae alias a banis regni Ungariae gubernabantur In qua regione etiam Luča 
superior niuicupata, extant castra Carini, Charlatovich, Benkovich, Klicevaz, 
Castrum polago Mariani. . . . Iternque proseguendo interius ipsam Lucam 
et Banadegum, Castrum Perussich, Castrum Račić, Cerane, Castrum Mirane, 
Castrum vojvodae Cosulis . . . (Farlati 1. c. IV. 225.)'^ Na ovu se Luku ta 
mjesta odnose kao i listina kralja Sigismunda god. 1412. „precipue districtu 
Luča habitarum et existentium" (Ljubić, Monum. IX. 20). Tako u istoj 
knjizi Ljubić (Mon. XI. 243) pod god. 1568. „vi e un luogo cliiamato Lucha 
superiore, nella quale parte e il castello di Velino", na južnom kraju kotara. 

Napokon u listini kralja Krešimira godine 1059. pisanoj u Biogradu, 
potvrdjiva Privanego iuppano de Luca^ priličnije, da bi bio one, nego 
Podgorja. 

S navedenih razloga sudimo, da je prava županija Luka ova, s kojom 
se bavimo. Const. Porfir. ne spominje ove župe, te cienimo, da je kasnije 
od sidraške odieljena i ustanovljena. U XI. v. spominju se često njezini 
župani osobito Vilchico god. 1060., Vechimir god. 1070 2, Kuzma god. 1070. : 
iuppano Lucae (Bački Mon. 82, 85) i drugi. Županija većinom ravna i plodna, 
valja da je bila dobro naseljena; imala je bogate gospodštine i gradove 
velmoža, koje ćemo potanko opisati. Zapremala je, cienimo, na početku sve 
zemljište od Vranskoga jezera i grada Perušića do Skradina, to jest gornje 
iztočne kotare; ali kada Subići bribirski postadoše bani, odtrgoše od ove 
županije Ostrovicu i Skradin, te joj ostadoše medjaši: od iztoka selo Lišane 
i potok Krivac kroz lišansko polje, te kroz Guduću u Prakljan. Od juga za- 
okružena morem, od Prukljana na šibenski konal, te k zapadu do Vranskoga 
jezera. Na zapadu joj stala županija sidražka do Benkovca, a sa sjevera ninski 
kotar i Bukovica. Od iztoka joj stala županija bribirska, od juga dridska preko 
mora, sa jugozapada okruživalo ju more i otočje. Po spomenutoj povelji kralja 
Vladislava, sielo županije bijaše na Murteru, župnu otoku vrlo plodnu, na kojem 
su i danas četiri župna i bogata sela : Tiesno, sielo obćine, Murter, Betina i 
Jezera. Murter je bio i u stara vremena znamenit; na njemu Rimljani sagra- 
diše svoj grad Colentum, na oblu briegu iznad današnjega sela Murtera. To 
se mjesto zove gradina i tu se nalaze rimski nadpisi i novci sa komadi opeka, 
i krnjotinami raznog posudja. Jesu li Hrvati na tom mjestu, kako su na 



* Ova razdioba Luke superior i inferior mogla bi nam razjasniti odredbu spljetskoga crkovnoga 
sabora god. 1185, s kojom je tota Luča odredjena bila ninskomu biskupu; te da sudimo Luka gornja 
superior, kojoj je pripadala evo u XVI. vieku, dokle donja inferior morala je onda pripadati biskupu 
trogirskomu, kojemu je na istom saboru opredieljena : Scardona, Tirchir, Uelijrad cum tota Sidntfid. 
U Belgrad i Sidragu nije mogao biskup uni^i nego preko županije l^uke, koja je pripadala ninskomu; 
inače valja da sudimo, da je donji kraj uz more inferior mogao biti tn)girskoga, sa Sidragom i 
Biogradom; a gornji uz medjaše ninske županije superior sdružen sa ninskom biskupijom. 

Op. pisoovii. 

' Rački Doc. VIL str. 52. 

a Rački Ibid. str. 81. 



— 217 — 

ruševinam drugih gradova sagradili glavni grad svoje županije? Od nikud nemo- 
žemo znati, niti se na tom otoku nalaze ruševine kakva hrvatskoga grada. Dug 
rukavac mora zavlači se od zapada do pod selo Murter i taj se zove Luka* 
Na kraj te Luke stoji zaselak Hramina^ gdje se vide uz morsku obalu velike 
ruševine zidova. Nisu li to možda ostanci glavnoga grada Luke, razrušena 
od jake morske sile, kao što je bila Mletačka, svedjer kivna na Hrvate i na 
njihovu moć na moru ? 

Gradovi. 

1. Luka, Jesu li Hrvati kao na drugim mjestim na razvalinam latinskoga 
Colenta sagradili svoj glavni grad županije i nazvali ga Lukom, kako se je 
zvala županija? To je bilo moguće, te kad je neka sila grad razrušila, mjestu 
je ostalo ime gradina ; nebismo mogli dokazati, nego cieniti moguće po pre- 
ostalom imenu zaljeva, koji se i danas zove Luka, kako pomenusmo, koja 
se provlači od sjevernog do južnoga kraja otoka do izpod sela Murtera. 

2. Zlosela. Na kopnu prema Murteru stoji varošić Zlosela tješnjanske 
obćine. U stara vremena bijaše obzidan ogradom i obkoljen jarugom; zidina 
ograde još na mjestih cielokupna stoji. Nisu ga Turci nikad osvojili. Dr. 
Difnico u izvješću na Providura i Simun Ljubavac kažu : Zlosela cinto di 
muro,con fossato d' intorno 165L (Ruk u knjižnici Akad. u Zagrebu.) 

3. Kašic. U selu Banjevcih — Banjevac benkovačke obćine, na sjever 
od Zlosela niže Stankovaca; na visokom zaoštrnljenom humcu još dube ve- 
lika obla kula grada Kašica i okolo iste razrovane ograde i kućišta. God. 
1492. dodjoše ljudi Kašićani na Vakšić, gdje se sastade rotni sud Lučke 
župe tražiti pravicu. (Klaić. Opis zemalja. IL 49.) (Dalje siiedi.) 



^^f£^. 




stečcima. 

Piše 

Pop Petar Kaer. 

(Nastavak. Vidi br. III. str. 157—164.) 
(Sa slikom.) 

Srbiji, već za Vukovib doba, treba da se je neko bavio opisivanjem 
srbskih stećaka. Pri svrsi rieči stećak nadodaje Vuk u svom Rječ- 
niku sliedeću primjetbu : „Gitao sam negdje u Biogradskijem 
novinama, da je neko i u Srbiji nalazio ovakoga kamenja i čini mi se u 
Radjevini u selu Dvorskoj i negdje u Sumadiji".^ 

Pošto nam nije pošlo za rukom da razjasnimo Vukovu viest, te tako 
popunimo znanstveno gradivo glede srbskih stećaka, nadamo se, da će srbski 
arkeolozi tu bibliografičnu nedostatnost rodoljubnim marom nadopuniti. Ali 
sistematično proučavanje tih spomenika u Srbiji počelo je stoprv god. 1866. 
Gosp. Miloš prof Milojević Mačvanin podnese te godine u V. sjednici odsjeka 
srbskog učenog družtva za nauke istorijskei državne, svoj sastav: „0 starim 
srhskim grohljima'% na pregled i usvojenje, zahtjevajući, da mu se za isti 
odredi najveća nagrada, kakvu društvo može dati. 

U toj istoj sjednici bi naredjeno : da sastav taj pregledaju i odsjeku 
svoje mišljenje jave članovi: dr. Janko Safarik i M. Gj. Milićević.^ 

Na 16. decembra i. g. u VI. sjednici istoga odsjeka, redoviti članovi 
gosp. dr. J. Safarik i M. Gj. Milićević, koji su bili pregledali sastav g. Miloša 
Milojevića, podnesoše pismeno svoj izvještaj o tome radu izjavljujući, da se 
taj inače interesan članak nemože, po njihovu mišljenju, primiti u „Glasnik", 
dokle pisac nebi učinio neke izmiene u njemu. Na to pročitaše neka mjesta, 
koja su u izvještaju zabilježena i nadjoše, da se članak taj, takav kakav je 
tada bio, nije mogao primiti u društveni organ, s toga bio je povraćen 
gospodinu piscu. ^ 

Da se je g. Milojević u svojoj raspravi bavio o srhskim stećcima, naše 
je mnienje skoro bilo podkrepljeno po privatnomu pismu, koje smo dobili 
od veleuč. ravnatelja kraljevskoga Muzeja u Beogradu prof. Miha Valtrovića, 
koji nam piše: „Sta je g. Milojević učinio sastavom svojim o staro-srpskim 
grobljima, nije mi poznato. Biće da on govori o stećcima, jer je doneo 
nekoliko kamenova u Beograd, te se sad nalaze u beogradskom muzeju".^ 



' Drugo izdanje Vukovog Rječnika spada u god. 18r>2. 

2 (ilasn. Učen. Drufi. u Peog. Knj. HI. Sv(^m. XX. (staroga rcihi) ,i;ml. iSi)!). st. \\\\. \n\ \ 

« Glasnik 1. v.. str. 44i). \\y L>. 

* Privatno pismo 20. sept. t. g. 



Starohrvatska Prosvjeta 1895. I. 4. 



Različiti oblic 







^ 




sli, i 



sli.^. 





Jli 4- 



tećaka u Srbiji. 



Uz članak „0 stećcima". 







S/l. 5. 




a 






pwi 




fiii 



///////M 







|;^Ž^?^^*^^^"' 




^■» 



!C 



rr 



žji 



'»' {/«* 



"41-1 4 ' 



.W<1«1 






i^A 



60/>t]///////2h HHK^h^nH^th 
M^^H\ ^r^MMP4mHu/H7A , 



iH 



^3 
sU.io. 





^s^^. 





sU,ii. 




M 




— 219 — 

Željni da se upoznamo sa radnjom g. Milojevića, i da iz iste izcrpimo 
neobjelodanjeno gradivo za našu studiju, odmah smo se pismeno obratili g. 
piscu u Leskovac moleći ga, da bi nam blagoizvoljeo tu svoju studiju po- 
slati i pod njegovim imenom objelodaniti u našoj „Prosvjeti". 

Za punih deset godina pitanje o stećcima u Srbiji bilo je zaspalo, dok 
ga opet neprobudi g. M. Gj. Milićević. G. 1876. izdade svoju „Kneževinu 
Srbiju'% u kojoj se je bavio i Arheologijom. Njegovoj marljivoj pažnji ne- 
izbjegnuše srbski stećci, koje on nazivlje grobnim Jcamenovima ili starim 
grobljem, Gosp. Milićević nije nam dao u svojoj radnji tačna opisa oblika, 
niti je što kazao o predaji i o porietlu tih spomenika, nego je tek naznačio 
samo njihovo topografično razredjenje. 

U Jagodinskomu Okrugu. 

U brdu kod sela Komarana ima staro groblje. Priča se, da su za 
srpskih kraljeva sve do Kosova, tu boravili do 300 oklopnika. I to je, vele, 
njihovo groblje. Ima ploča po 1 hvat i po dužine i vrlo liepo izrezanih. ^ 

Podrinski Okrug. 

Nigdje nema toliko starih liepo rezanih grobnih kamenova, koliko u 
Podrinju. Najznamenitija su takova groblja: u selu Bukovici, u gornjem 
Podrinju baš na Drini; u Beloj Crkvi, u Radjevini; u Brasini^ više Kovi- 
Ijaće i na Jabučaru kod utoka Ljubovice.^ 

Užički Okrug. 

Pod planinom Ponikvama, niže sela Bioske do sela Vrutaka, ima 
jedno jako vrelo, po kom je jamačno i selo dobilo ime Vrutci. Kod samoga 
vrela su razvaline od stare crkvice, i od drugih zgrada, a okolo je dosta 
grobnih kamenova.^ 

God. 1879. srbsko učeno družtvo izasla gg, Ljub. Klerića i dra. Laza 
Dokića, da ispituju staro groblje u selima: Batru, Borim i Radalju. Izvješće 
tog njihova poslanstva objelodaniše rečena gospoda u 51. knjizi „Glasnika 
srpskog učenog društva" , pridruživši istomu dvie table sa 6 slika. Iz tog rada 
crpimo ovdje sliedeće bilježke: „Posmatrajući položaj pojedinih grobova n. pr. 
blizu sela Batra, a na levoj obali borinske reke, i to od iste udaljeno oko 
200 metara pored onog druma idući k Radalju, našli smo, da su svi gro- 
bovi u pravcu sever-jug magnetnog meridijana, i da je glava mrtvaca bila 
okrenuta severu a noge jugu, dakle je mrtvac licem gledao na jug. Nad 



* „Kneževina Srbija" str. 181. 

2 Milićević 1. c. str. 526. u opazkama donosi četiri nadpisa sa tih stećaka. 

' Idem ibidem str. 526. 

^ Idem ibidem str. 587. 

16 



— 220 — 

glavom mrtvaca usadjen je spomenik, od mramora ili od sijenita, a licem 
okrenut na jug. -Na'^im spomenicima izrezati su relijefi. 

U groblju kod Batra na levoj obali Borinske Reke, cenimo da ima 
okolo 70 — 80 grobova i gotovo nad svakim po jedan obeliskast spomenik 
od najveće visine do 1*3 m Za naše ispitivanje bio je najvažniji spomenik 
onaj, koji smo našli u selu Borini a na mestu zvanom Palučica, koji je od 
druma za Radalj udaljen uz Borinsku Reku za 6800 metara. Na istom 
mestu nadjosmo jedno omaleno groblje sa spomenicima, kojih je oblik 
nacrtan u slici 1. Tab. I., oko 40 metara idući od groblja uz Borinsku 
Reku, a na samom putu naidjosmo na jednu poveličku ploču. ^ Ova je ploča 
podeljena jednim uzdužnim grebenom na dva ravna dela. Na desnom delu 
je relijefno ispučeno izrezana — po našem mišljenju — ruka sa čekićem 
ili pijukom u njoj, a na levoj strani vidi se jedna ispupčena polukugla a 
ispod nje neka alatka u vidu srpa .... Iz podataka, što su gorirečena 
gospoda mogla iscrpiti iz samoga svoga ispitivanja, i po skazivanju seljaka, 
zaključili su, da je na rečenoj ploči predstavljena ruka sa rudarskim čekićem, 
tupi kraj čekića, a to je levi^ služio je za razbijanje kamena, desni pak ili 
zašiljeni kraj za rezanje ili dubljenje kamena, kao što takove sprave i danas 
u rudarstvu imamo. Na drugoj strani predstavljen relijef može biti da pred- 
stavlja 'neku topioničku alatku (žarač). Ovo bi bilo daklen (po njihovu 
mnenju) prvo mesto u Srbiji, gdje se nalaze rudarski emblema. 

Dalje kažu pomenuta gospoda, da su kopali pod nekim od tih stećaka 
ali da niesu našli ništa, što bi od značaja bilo. 

dvojstrukomu stećku, figuru kojega mi donosimo pod br. 4 naše 
table, vrijedno je, da po njihovu izvještaju znademo, kako je uz još jedan 
bio odpremljen u Beč, gdje se i danas nalaze u Muzeju akademije nauka. 
Mi nismo, zaključuju gorispomenuta gospoda, naišli ni na jedan kamen sa 
natpisom, medjutim seljaci borinski kazali su nam, da je tamo bio i gosp. 
M. Milojević, i da je jedan spomenik sa natpisom, i to srpskim, odneo sa 
sobom; ovaj smo spomenik videli u avliji čitaonice lozničke, no mi nesmo 
bili u stanju, da pročitamo šta je napisano. U samoj stvari jesu starosla- 
venska pismena. Vredno bi bilo, da se i taj kamen donese \x našem 
muzeju (Beogradu). 2 

Još god. 1885. bili smo se pismeno obratili prof. Valtroviću, da nas 
štogod tačnije obaviesti o srbskim stećcima, buduć da po dotadašnjim studi- 
jama nismo mogli imati pravog pojma o tim spomenicima, niti glede oblika 
niti glede figuralnih motiva na istima. 

• Vidi sliku u našoj tablici broj 3 iz slike „Glasnika", ista mjeri 1*5 m. visine, 1*5 ni. Sirine^i 
035 (lobeline. Izvjustitolji ne kažu, je li ta ploča ležala^ploHimice^ (jednostavni stei^ak) ili je UEgor po- 
Hadjeua (Htela); mi cienimo, da je ležala kao Sto obirno plosimice, ilok po li^^uri rck bi da je u/uor. 

''' (JiV. „(HaHuik" kuj. 51 „() starom ^:robljn u ro(h'iiiju", str. 22 — 25. 



— 221 — 

Gosp. Valtrović blagoizvolio nam je odgovoriti sliedeće: „Da bi Vam 
znao što pouzdanijega reći o stećcima, za koje pitate, da li ih ima i u Srbiji, 
ja sam najpre razpitivao kod poznanika, koji su više po Srbiji putovali no 
ja, te sam doznao, da velikih petostranih kamenova nadgrobnih ima u po- 
drinskome kraju t. j. duž Drine u okrugu podrinskom i u Užičkom. 

Kamenovi leže na debeloj ploči obično. Ima ih sa slikama t. j. skulptu- 
rama i bez skulptura. Do sad ih još nitko nije podrobno proučio. 

U Beogradskom muzeju ima iz podrinskog kraja jedan manji petero- 
strani kamen, koji spreda ima izrezan mač i do njega kao rukavica ili šaka 
ljudska. 

Jedan prijatelj, koji je prošao krajeve crnogorske, kazuje mi, da je takvo 
kamenje, kakvo ste mi poslali u crtežu, vidio u Jezerima i u selu Podstjenju 
u Drobnjacima. Na kamenju veli, vidio je izrezana čovjeka na konju sa 
kopljem u ruci, osim te slike imalo je još tri lika ljudska. Figure se hva- 
taju za ruke. Na drugom kamenu vidio je, gdje se muško i žensko drže za 
ruku, a nedaleko od njih opet čovjek na konju. 

Jamačno su Vam poznati radovi Hoernesovi iz Hercegovine. Te su vrste 
kao tamo slike na grobnicam u Crnoj Gori itd. 

God. 1884. izabrana kita beogradskih profesora na velikoj školi usta- 
noviše Srpsko-Arheološko-Društvo, te počeše izdavati organ iste „Starinar'% 
što ga do danas uredjuje čuvar narodnoga Muzeja, gosp. M. Valtrović. 

Već odmah u drugomu broju „Starinara'' čita se izvješće gosp. Mihaila 
Riznica, učitelja iz Kuršumlije. Ispitivanja svoja, piše on, otpočeo sam prvo 
u okolini Banjske. Sišavši sa prepolačkog visa na Dabinovac, naidjem u selu 
Bunjacima, sa desne obale rečice Banjske, na veliko groblje. U divnoj dolini, 
koja je zaokružena visovima i neprohodnom šumom, vidjaše se do same 
obale preko pedeset starih grobova i kamenja. To mi je odmah palo u oči, 
te sam ih pregledao sve do jednoga; no nenadjoh ni traga od kakvog zapisa.^ 

God. 1887. gosp. Sava M. Stojanović, telegrafista i pomoćni član arh. 
društva, javljao je ovu kratku viest iz Velikog Orašja: „U samom Orašju, 
a na desnoj strani Jasenice kod groblja, nalaze se ostanci stare crkve, koji 

su poznati ovdje pod nazivom „zidina" Od zidine, pa za 3 m. u 

levo, ima jedan nadgrobni krst od belog kamena, kao što je priloženi nacrt, 
a od ovog za 5 m. dalje još jedan krst, koji izgleda kao kruna bez ikakvih 
zapisa".^ 

U 4. br. god. 1887. istoga „Starinara" medju „raznim veslima" čitamo 
i ovo što sliedi i što se odnosi na srbske stećke : „Na brdu više porte ma- 
nastira Voljavče, sa severo zapadne strane, stojao je god. 1871. povisok, 

» Cf. „Starinar" Srpskog Arh. Društ. God. I., br. 2. 

2 „Starinar". God. IV., br. 2, str. 62. — Na Tab. I. pod si. 1. i 2. mi donašamo nacrt ovih nad- 
grobnih kamenova (stećaka). 



— 222 — 

na četiri strane prosto otesan nadgrobni kamen od školjkastog krečnika. Na 
jednoj široj, istoku okrenutoj strani njegovoj, izrezan je bio na udubljenom 
ravnom polju veliki krst sa malom prečagom dole, koja odgovara dasci 
podnožnici u raspeća. Uz svaku stranu stabla velikog krsta vezana su bila 
jednim poprečnim krakom svojim po dva mala krsta. Drugim svojim po- 
prečnim krakom udarali su krstići u okvir udubljenog polja. Na jednoj od 
uzanih strana kamenovih, i to na južnoj, bile su najpre izrezane u dva 
reda ove godine: 1561 — 1565., pak onda natpis, kojega mi ostavljamo na- 
šemu sudrugu Vidu Vukasoviću, kao najkompetentnomu sudcu, da ga raz- 
sudi; o istomu „Starinar" veli: „Pismena oblikom svojim naliče posve na 
rukopisna slova, nisu jedne veličine, i dosta su nevešto rezana".^ 

Ovaj, ako i osamljeni stećak, ipak je važan za naša istraživanja, i to 
s uzroka, što je isti iz Kragujevačkog okružja, dakle iz sredine Srbije, dok 
smo ih dosad nalazili samo pri zapadnim granicama. 

Gosp. F. Kanitz godine 1888. proputovao je neki dio srbske kraljevine 
u znanstvene svrhe, te priobćio svoje studije o srbskim stećcima u glasilu 
antropologičkoga Društva u Beču. 

U 4. knjizi „Starinara", god. VII. (1891,), pod naslovom „Dopune i 
ispravke" u dopisu „Starine u Prokuplju i okolici", štampan u 4. broju 
„Starinara" 1885 str. 125 — 132, nahodimo sliedeću opasku, koja se odnosi 
na našu raspravu: 

III. Latinska crkva. 

„Oko crkve u naokolo strci iz zemlje ljudskom rukom namešteno ka- 
menje, kakovo se obično na starim grobovima vidja, u okolini to nazivlju 
„ latinsko grohlje"" . ^ 

Pod naslovom „Starine u planini Mojsinji i okolini" gorispomenuti 
gospodin Riznić objelodanio je u 2. i 3. knjizi VIII. g. „Starinara" izvješće 
svojih istraživanja u tim krajevima. Iz njegove radnje mogli smo sabrati ne- 
koliko podataka za topografično razredjenje srbskih nadgrobnih kamenova 
(stećaka), što mi rado ovdje prinašamo. 

„U Braljini, sreza Rasinskog, niže sela u jednoj doli vidi se starinsko 
groblje. Na sredim ovoga groblja — a izmedju golemih brestova — vidi se 
temelj, gdje je nekada crkva postojala. Danas su temelji sravnjeni sa zemljom, 
pokvareni grobovima, a jedva se i poznaju.^ 

Nešto obširnije i zanimljivije bavio se je o nekim srbskim sti^ćcima u 
1. knj. IX. god „Starinara" gosp Sime Trojanovlć; mi ćemo ovdje pre- 
nieti iz njegova izvještaja ono, što smatramo kao sasvim važno za naša 
istraživanja U raspravi preistoriske sharine iz lindn'n%)if okruga nadodaje 
i ovo što sliedi : 

' „Hlurinar" god. IV. br. 4., Hir. VS6. 

» „Hturiimr" 1. c. str. \%\. 

» „Htariiuir' god. IHIM. Kuj. :J., Hir. HO. 



— 223 — 

„Četvrt sahata od marko vićkog visoravna, čije su kose umkaraa na- 
čičkane, ako se čovek uputi na zapadni visoravan, doći će na jedno mesto, 
od meštaiia nazvano „Mramorje", što tu stoje dve nadgrobne kamene ploče, 
ili bolje reći steSka; od kojih je jedan V^ metra ukopan u zemlju, a dva 
metra izdiže se nad zemljom; drugi stećak leži pored onog dupke usprav- 
Ijenog ploštimice, jer je pao, a bio je i treći stećak, ali nedavno ga je 
jedan seljak izlupao i upotrebio za zidanje svoje kuće. Stećci su paralelo- 
gramskog oblika, prosto otesani od krečne stene, koja se pruža u jakoj 
moćnosti, ali na sahat i po daljine odatle na jednom brdu Od pisanog 
kakvog spomena nema ni traga, a nije ga nikad ni bilo, jer su površine 
tako ravne, da se na prvi pogled može svako uveriti, da se na njima nije 
moglo pisati 

Pokojni Pančić lepo je kazao o preistoriskim starinama u svome članku 

V 

„Govek u preistorisko doba („Starinar", god. II., br. 1.) . . u našoj zemlji ima 
sila spomenika iz starih vremena, da je može biti većina onih kamenjaka 
i pločama zastrtih humova, što su našem narodu poznati pod imenom 
mramorja i magjarskog groblja, a i sve ono golemo istesano kamenje, što 
se po narodnim skaskama dovodi u kojekakvu vezu s našim junacima: 
Kraljevićem Markom, Miloš Obilićem, Sibinjanin Jankom i drugim, da sve 
to ništa drugo nije već menhiri, dolmeni i tumuli naših prastarih Siovena, 
koje bi valjalo da proučimo i da tako prikupimo podatke za rasvetljenje 
naše stare istorije, koja nam je od šestog veka posve slabo poznata, i koja 
će nam ostati sve dotle tamna, dok duhom kritike rukovodjeni ne iznadjemo 
i ne ispitamo starodrevne grobove svojih predaka". 

Da su stari Sloveni imali stećke, imamo dokaza kod mnogo naučenjaka, 
a da je isti običaj postojao i kod Srba, i to ne samo u Srbiji nego i Bosni 
i Hercegovini, svedoče natpisi iz najranijih vremena, a jamačno je isti taki 
običaj i mnogo stoleća pre postojao, jer svi noviji produkti stalno nose u 
sebi klicu prošlosti, a to se osobito tiče verskih običaja, jer oni su najdu- 
rašniji i najčvršće spojeni za narodni konzervatizam" .... 

Ovdje gosp. Trojanović donaša iz Vukova rječnika ono, što je isti ka- 
zao stećcima. Budući da je Vuk opisao po njemu vidjenih stećaka u 
Imotskoj krajini, za to nalazimo suvišno ovdje donositi njegove rieči ; mi 
smo se ograničili samo prinieti, što je on primjetio o srbskim stećcima, o 
kojim se bavi ovaj dio naše radnje. 

Malo pre, sliedi gosp. Trojanović, smo spomenuli, da su stećci metani 
nad grobnicama još u starom veku, i naravno bez natpisa, što pak po neki 
ima natpisa, to se nemože zaključiti, da su svi stećci iz doba pismenosti, 
nego prosto kako koji. 




1' 

i 


§ 



starohrvatsko groblje sa crkvom Sv. Spasa na Cetini. 

(Sa tri slike.) 
(Nastavak v. br. 3.) 

onstantin Porph., opisujuć mejaše hrvatske države, nazivlje rieku 
Cetinu „Zentinam'' : „Ab Orontio flumine Pagania incipit et porri- 
gitur usque ad Zentinam flumen" ... „A Zentina autem fluvio 
Ghrobatia incipit, extenditurque versus mare ad Istriae usque confinia sive 
Albanum urbem; versus montana aliguatenus etiam supra Istriae thema et 
Chlebena Serbliae regionem attingit"^ 

U spisu splitskog crkvenog sabora, obdržana nekako oko god. 1040, 
naznačeni su mejaši trogirske biskupije, da sižu skoro do rieke Cetine: 
„. . . protendebaturgue enim ferre usque ad fluvium Centinam''] dok isti 
sabor metropolitanskoj splitskoj crkvi doznačuje sliedeće župe: „comitatiim 
Cetine, Cleune, Clissae, Massarum, Almisium usque ad Corbaviam**^. 

Drugi splitski sabor dne 1. svibnja 1185 kaže, da kninskoj biskupiji uz 
druge župe pripada i „ Verchrecam^ — današnja Vrlika — , dok trogirskoj 
doznačene su druge župe daleko od područja rieke Cetine, pošto neke od 
prvašnjih sada podpadoše pod kninsku biskupiju. Naprotiv ovaj sabor ostavlja 
netaknute mejaše splitske biskupije, te joj jednako pripada župa „Zettma7n''^, 

Iz ovoga izbiva jasno, da sjevero-zapadni mejaš splitske biskupije oko 
god. 1040 jest župa Cetina i da mejaši sa skrajnim mejašem trogirske bi- 
skupije, dok god. 1185, ostaje joj netaknut skrajni mejaš župe Cetine, ali 
dobiva novog mejašnika u biskupiji kninskoj sa župom „ Verchrecam" , Dakle 
u području današnje župe Vrličke bile su dvie župe dviju raznih biskupija, 
ona comitatus Cettine splitske, a „ Verchrecam'' kninske. 

Ako je vjerojatno naše nagadjanje, tad crkva sa grobljem u Cetini mogla 
je biti župska crkva župe: „Comitatus Cettinae", kojoj bi bilo eto spomena 
u XI. vieku, a koliko prije te dobe eto da nastavimo daljnim nagadjanjeni. 

Medj hrvatskim županijam, koje Konst. porph. nabraja, spominje se i 
županija Cetinska: vi T^£VT;7,va*. 

Kod Hrvata kao i kod drugih Slavena županije dobivale su nazive od 
položaja glavne župe uz rieke, more, gore, polja, šume ili od glavnog grada 



» Rački, Monumenta, VII. str. 406. 
« Rački, Monumenta, VII. str. 200. 
» Kukuljević, Codex dipl., II. str. 131. 
* Rački, Monumenta, VII. itr. 400. 



— 225 — 

nego li od plemena, koje je u njoj stanovalo \ Jasno je, da je Cetinska do- 
bila od rieke Cetine. Mi pako mnijemo, da mnogim riekam došlo je ime od 
položaja njezina izvora, ili da je položaj pri izvoru sačuvao glavno pomjestno 
ime rieke, a o tomu imamo u blizini primjer sa riekom i selom Zrmanjom, 
sa Krkom i Krčićem te sa Cetinom. Dakle prem ova rieka siže od Dinare 
do pod Mosor, ipak sačuvala si je glavni osobiti naziv u položaju pri svomu 
vrelu u selu Cetini, koje i danas broji do 709 žitelja^. 

Poznato je pako, da sielo pojedine županije i branik ciele župe bijaše 
u župnom gradu, t. j. nasipom ili zidinam ogradjenu i utvrdjenu mjestu, i 
da su se ovi gradovi podizali na mjestima za utvrde prikladnim i teže pri- 
stupnim, kao na otocim, u sred blatija i na visinama^. 

Da i županija cetinska imaše svoj istoimeni glavni grad, o tomu nebi 
moglo biti sumnje, i ako se i to jednom bilo u sumnju dovelo*. 

Prem u najdavnijim našim izpravam Cetin-gradu nenahodimo spomena^ 
ipak ga u kasnijim susretamo tako, da o njegovom obstanku neima sumnje. 
Ot. Farlati po Buschingu kaže : . . . trans fluvium Cetina opidulum fuit, ad 
locum ejusdem nominis quem Timlus efficit^. Na drugom mjestu veli: pagus 
Cetinae constans ex pluribus vicis et agris cis ultrague amnem Cetinae, unde 
nomen accepit^. 

Prof. Ljubić u potvrdu obstanka Cetin-grada navodi sliedeće izprave: 
„U pogodbi od 7. siečnja 1272 medju knezom Stepcius de Ceptina i obći- 
nami Šibenika i Trogira dolazi Ceptinac u istom smislu kao što Šibenik i 
Trogir (Lučio. Mem. 86). — Memoriale Pauli de Paulo, str. 432. ima: „die 
16. martii bannivi s. Michaelem filium s. Stephani Dragani in Cetina .-. . . 
Radichium in C. isgonis in Phara". — Listina od 25. svibnja 1355, kojom 
knez trogirski obavješćuje mlet. dužda, da njegovi drugovi nepostupaju složno, 
„cum vicebano Tenini, per ea que habueramus ab ambasciatoribus ad ipsum 
transmissis in Cetina'' (Listine III. str. 271). Nadodaje, da i nadnevci listina 
potvrdjuju mnienje, da je obstojalo posebno mjesto Cetina, jer kad bi listina 
bila izdana u kom drugom mjestu cetinske župe, ovo mjesto da se izrično 
iztaknjuje, dočim se ni slovca više neprimjećuje, kada je u samom Cetinu 
izdana. Na pr. u listini Hrvoje i Ivana Cetinskoga za Trogirane stoji na- 



1 Eački, Ead, XXVIII. god. 1890, str. 106. 

2 Šematizam Pravoslavne Eparkije Dalmatinske; Zadar, 1892, str. 83. 

3 Rački, naved. Rad, str. 106. 

* Ot. Zlatović u „Viestniku«, god. 1884, str. 76—85 i 97—105. 

^ Cetinski župan Dragomlr spominje se u izpravi kralja Krešimira god. 1069 (Rački, Doc. VII. 
str. 74), a Vojina ili Vilčina u izpravi istoga kralja god. 1070 (Nav. dj. str. 83), Prihina pak spomenut 
je u dvie izprave kralja Zvonimira god. 1076 (Nav. dj. str. 106) i god. 1078 (Nav. dj. str. 117). — Kad 
su se oni zvali cetinskim županima sva je prilika, da je i u to doba obstojao i suvremeni im županijski 
cetinski grad. Op. Uredništva. 

« Far. Illyr. Sacr. III. str. 13. 

\Far. Illyr. Sacr. III. str. 385. 



— 220 — 

dnevnik: „Data Cetine sub Castro SSin 13 đie niadii a. đ. 1402"^ (Lucius. 
Mein. 376). Tako u listini Ivana Cetinskoga od 28. prosinca 1411: „Datum 
Cetine in Dobropoglie'' (Lucius. Mem. 427). Naprotiv u listini istoga Ivana 
Cetinskoga od 25. lipnja 1420 : „Datujn Cetine in fešto s. Joannis Batiste, 
1420« (Lucius. Mem. 428) i t. d.i 




Starohrvatska tvrdjava „Glavaš" u Cetini sa sjevero iztočna strane. 



Nadalje u pokriepu obstanka Cetin-grada: početkom sliedeće godine (1517) 
oteše Hrvatom (Turci) njeku tvrdjavu na granici Zadarskoj, a malo kašnje 
obsjedoše Klis, popališe mu varoš, utvrdiše Cetinj i još njeko mjesto na 
onoj granici (Ogledalo književnosti, str. 113). Ovo da je on uztvrdio na naj- 
boljem ondašnjem povjestničkom vrelu, naime Sanudu, koji se najrazgovjet- 
nije o tom izrazuje : „Di Sebenico di ser Francesco da eha Taiapiera conte 
e capitanio di . . . . come era venuto il Sanzaclio di Bossina con bon numero 
di cavale e pedoni a quelli confmi vicino a Scardona, et porto in hordine 



Vleatnik, god. 1884, str. 98. 



-— 227 ^ 

do castelli si tien per il signor Turcho zoe Cetina et . . . . a guelli confini, 
per il che guelli đi Scardona dubitano assai". Ovdje knez Sibenički pripo- 
vieda dakle o Cetinju kao tvrdjavi „castello" na onoj granici tada u turskoj 
ruci. Isto tako 7. veljače 1520 pisali su zapovjednici zadarski mlet. duždu, 
da klivanski vojvoda Makmet beg „ha adunate tutte quelle gente appresso 




Starohrvatska tvrdjava ,, Glavaš" u Cetini sa jugo-iztočne strane. 



Cetina (nav. dj. str. 72). Ovo „appresso'' da upućuje, da se tu radilo o 
gradu a ne župi ili rieci, koja se na dugo stere^ 

Kaže nadalje, da je Getinj kao znamenita tvrdjava u Hrvatskoj primorskoj 
bio srušen početkom rata 1683 — 1699 (Ogledalo, 133). Da ga Dinko Mocenigo 
u svojim depešam smatra kao „piazza" .... „le compagnie di Spahi e di 
Seimeni esistevano a Cettina e Sign havevano ali' improviso abandonate quelle 
piazze", a da piazza nemože drugo značiti nego tvrdjavu, grad, luogo for- 
tificato^. 

^ Nav. Viestnik, str. 98. 

2 Viestnik, 1884, str. 97—98. 



- 228 — 

Pri podnožju Ciiijata na sjevero-iztok za i2V2 kni. od Sv. Spasa obstoji 
položaj, koji zemljopisna general-štopska karta a i narod okolice nazivlju 
„Gradina\ ovoj gradini piše g. Stanić: „da je okrugao brieg sa svih 
strana zasut ruševinam njeke starinske tvrdje, kojoj više ni temelja nije moći 
razpoznati. Daje sav brieg pun smrvljenog posudja zemljenog i staklenog" ^ 
Mi smo vidili ove ruševine, te držimo, da su neke preliistoričke utvrde, koje 
bi stale u odnošaju sa preobsežnim predhistoričkim grobljem, kakova obsež- 




1. - 2 OPA^ <{«.-., 



nijeg težko u Dalmaciji naći, koje se stere na višeravni od Vukovićevih kuća 
pa do ove gradine : u promjeru ima preko 2 km. — Obstoji pak na sjevero- 
zapad takodjer 2V2 km. od Sv. Spasa na podnožju Dinare starohrvatski 
grad „Glavaš". 

Okolni stanovnici tumače mu znamenovanje imena tako, da bi bio glava 
svih gradova u krajini. G. Stanić, koji je imao priliku pregledati svaku i naj- 
manju ruševinu u vrlićkoj krajini, ob ovomu gradu piše: „Oko šest kilo- 
metara^ od vrela Cetine, na podno/ju Dinare, nad selom Podglavašem stoji 



' Vioslijik lHi)l, str. 12. 

'^ Nije daljina točno naznačena, buduć nema, kako rekosmo, umo 2"^ kilni. od vivla iVtiue. 

Opazka iSpisAtoljeva. 



— 229 — 

tvrdja „Glavaš''. To je jedna od najvećih tvrdjava u kraju, kojim su se 
zidine prilično održale^ Ime ,, Glavaš" nesiže u veliku davninu. U izpravam 
susretamo ga istom u XVII. vieku, prem, kako nam slike, što ih ovdje do- 
nosimo, svjedoče, da podpuno odgovara ostalim starohrvatskim gradovima 
u Dalmaciji, i budi uzgredno rečeno, da konstrukcija njegovih zidova iste 
je vrsti kao i u zidovima Sv. Spasa u vrelu Cetine. Nesmatramo nuždnim, 
da ovdje potanko opisujemo ovaj starinski grad, pošto nam ga priložene 
slike dosta razjasnjuju. 

Ot. Zlatović, dovodeć u sumnju bitisanje Cetin-grada u županiji cetinskoj, 
podkriepljuje tu sumnju i tim, što mu položaja nemože da nadje, te izmed 
ostalog kaže: „Mi za koje vrieme cienismo, da bi grad ,, Glavaš'' u vrelu 
Cetine mogao biti Cetin-grad, i kao glavno mjesto županije narečen Glavaš 
i s razloga, što bijaše pravo na mjestu, gdje bi najpriličnije mogao se tra- 
žiti, i što je tu u njegovoj blizini bio franovački samostan Cetine, pa k tomu 
i što predaja tvrdi, da je u njemu stanovao ban ... Ali kad razgledasmo 
njegove ostanke, mogosmo se osvjedočiti o nepristojnosti, jerbo sagradjen 
na najnesgodnijem mjestu, u kotlini prolomljene Dinare planine, na krše- 
vitom čalopeku, komu nebijaše sgodna pristupa sa nijednog kraja; k tomu 
najmanji od gradova po Cetini, za polovicu vrličke gradine, a i ova bijaše 
manja od Sinja, Vira i Gačvine, ter se osvjedočismo, da to nemogaše biti 
poglaviti grad županije; tu nebijaše znamenite tvrdjave niti se po okolici 
može opaziti, da bi bio koji varoš, gdje bi stanovali Župani i drugi Velmože". 
Za to bi on mislio, da Vrlika bijaše sielo županije^. 

Nesvidjaju nam se razlozi, s kojih ot. Zlatović napušta svoju prvu misao 
,, Glavašu" kao Cetin-gradu, i tim manje „što bijaše pravo na mjestu" — 
kako sam kaže — „gdje bi najpriličnije mogao se tražiti", i što, kako pre- 
daja navodi, koja još u okolnom pučanstvu živi „da je u njemu stanovao 
ban"; što nam to u prošlom vieku Lovrić, neznamo na kojim vrelima, tvrdi : 
„secondo alcuni de nostri Istorici era la residenza di im Ban"'\ Nasuprot 
mi tvrdimo, da je ^^Glavaš'^ na vrlo sgodnom i sa strategičkog pogleda naj- 
važnijem^ položaju izmedj Sinja i Knina, da bijaše kao ključ iz Dalmacije u 
Bosnu. Sto je na krševitu čalopeku, skoro su na jednakom svi starinski 
hrvatski gradovi — tvrdjave. Pristup mu je bio ipak dosta sgodan sa iz- 
točne i podnevne strane, daleko sgodniji nego „vrličke gradine". Nestoji 
pak, da je za polovicu manji nego vrlički — gdje bi ot. Zlatović htjeo, da 
je županinski grad — i kad bi bio razlog, da glavni županinski grad mora 
obsegom a ne drugim izvrštinam nadilaziti -stale područne gradove, jer po 



» Viestnik, 1891, str. 12. 

2 Viestnik, 1884, str. 99—100. 

2 Lovrić : Osservazioni, str. 27. 



— 230 — 

lom bio bi nidje Sinj, Vir i Čačviiia glavni grad, pošto svaki bijaše veći 
od „vrličke gradine". 

Ne čini nam se sgodan ni odkaz, „što se nemože u okolici opazili, gdje 
bi stanovali Župani ili drugi Velmože", pošto to nije opaziti ni oko tolikih 
drugih županinskih gradova. Za župane drugog položaja tražiti netreba, imali 
su ga u župaiiinskom gradu Cetingradu, a tlocrt „Glavaša" svjedoči, da u 
njemu bijaše dovoljna prostora za sve potrebe župana. Ostali velmože mogli 
su ga odabirati u „Podglavašu'" ili s jedne i druge strane Cetine na tolikim 
rimskim ruševinam, koje su ipak u blizini „Glavaša''. 

(Nastaviti će se.) 




Starobosanski natpisi u Bosni i Hercegovini i t. d. 

(Opaske.) 

Priopćuje 

Vid Vuletić-Vukasović. 

VI. 

Na glavi: 
U (^) Ce "^N^MGNHG KNG^^I U sv. ^INM 

S donje strane : 
1. P^AO-fe DeAHlCOn \CN€1,A SOC^NClCOn 

2. <1 nOCT<1DH GM CHNb (omanja ruža (ojača zvijezda 

od 8 listaka) od sedam 

zraka) 

(omanja ruža N^rOB U SV. GF U ČFA 

od 8 hstaka) 

3. b lCNe"5b P^AHVb "^ SOKHONb nOMO;*^ho 

4. H CBOHXb B-fePN-feKb A CHNOMb NH C A*/////// 

5. 0Mb HNOMb nOMOAHho NePO C^Mb C(T^)BH 

Čita se : 
1. (f A) se znamenie kneza 

1. Radoja Velikoga Kneza Bosanskoga 

2. a postavi ega sin' negov 

3. / knez/ Radič/ z božion/ pomoćjii 

4. i svoih/ vjernjeh/ a sinom/ ni s d(ru)ž(in) 

5. om/ inom/ pomoćiju nego sam/ s(ta)vi 

— Inierpretatio latina: — 

f Hoc (est) signum principis (comitis) Radoje (Hilarii) magni principis 
(comitis) Bossinae posuit vero illud (monumentum) filius ejus princeps (comes) 
Radič (Hilarius) auxilio Dei et suorum fidelium (subditorum) ac cum filio 
absque societate (aut) alio auxilio, ipsemet posuit. 

Ovaj je natpis na stećku kod Kreševa (u Rosni, gdje je bilo sjedište 
djeda Rosanskoga) u selu Toplici, u mahali zabrgju, a mjesto se nekropole 
zove Brdanjak. 

Natpis je bio objelodanjen u „Viestniku" Hrvatskoga Arkeologičkoga 
Družtva godine 1889. (god. XI. br. 2. od 1. travnja 1889., str. 44—45), a 

kasnije mjeseca lipnja iste godine — u „Glasniku" zemaljskog muzeja u 

Bosni i Hercegovini (knjiga II. 1889., str. 73 — 76) pod naslovom ,.4^^ -^®' 



- 232 — 

paa^H^iK-a ciioMeiiiiKa im Bochc", a po drugi put u djelcu „Die Bosnischen 
Grabdenkiniller des Mitlelalters''^ na str. 30 — 32, biva u Olasniku je natpis 
na strani 70 bez fac-shnila uz sami snimak se zlamenia kneza, nad do- 
tičnom slikom, a u spomenutoj je njemačkoj knjizi uz sliku grba i glave 
spomenika ili stećka još fac-simile, ali samo približno. 

Dakako, više i nespominjem kako je gospodin dopisnik „Glasnika" igno- 
rirao pravilno ohjelodanjenje u „Viestniku", jer on obično nezaboravlja ni 
sitne opaske, a kad je to moguće, da opazi nepravilnosti. — Sada mi se je 
osvrnuti na navedeno fac-simile, pa dosljedno i na obadva čitanja. U fac- 
similu je u vrh stećka Ce "^A^MGNe KNG"^^, a u „Glasniku" čita CG 
"^A<1M€NH€ (u njemačkoj knjizi "^A^MGNG), ali je na stećku okrnut kamen 
prije C, pa ja držim, daje bilo, kako to obično, f ^CG; mješte "^A^MGNG 
na spomeniku je "^ANMGNHG, biva u svezi je ^NM, pa sam sada pro- 
čitao (pismena se katkada udaraju jedno prije drugoga) "^N^MGNHG, a to 
dakako pravilno. Mješte P4A0G na spomeniku je P^AOt); u drugoj je crti, 
na desnoj prostranoj plohi, iza riječi FlOCT^BH, GF^ ili G4, jer je ono G 
u vrhu produljeno, što je vidio g. dopisnik ,, Glasnika^', te naveo u fac-similu 
(ako i nepravilno), ali 4 nije vidio, što je sjegurno na kamenu, a to će se 
vidjeti po fotografičkomu snimku. On se valjda držao pravilnoga oblika hG, 
srednjega roda, ali svakako toga nema na kamenu, pa ako je i nepravilno. 
U ,, Glasniku" je pak priskočio ili izostavio i ono G; u trećoj je crti 
"^ SO)|cHONb , a ne "^ SO)|<HOMb , pa to kaže donekle i njegov fac-simile, 
premda je ono N zanimljivo na kaaienu, te mu u fac-similu ni sjene, u 
„Glasniku" nema pak b; u „Glasniku" čita iza CHNOMb, NH CA(PŽ$r)OMb, 
na 4-oj i 5-oj crti u njemačkoj knjizi GANOMb, a ja držim, po sličnijem 
natpisima (kamen je odbiven), C A(P^)>l<(H)(N)0|V|b (s družinom'), jer se 
>l< pozna i nepozna, pa eto ova sama riječ nije sjegurna; u ,, Glasniku" iza 
HNOMb, na petoj crti, nema b, a iza C^Mb nije niti obilježja pismena, 
dočim u fac-similu je b, pa g. dopisnik čita 0(N)b, ali je na kamenu C 
i BH, biva po srijedi je izlizano, te sam pročitao C(T4)DH. Uz ostalo je 
stećak u navedenomu „Viestniku" točno opisan, a to svakako nadomješta 
kakvu rgjavu sliku. 

U „Glasniku" se dalje gosp. dopisnik bavi samijem zlamenijem, pa da 
protumači vuka, kao heraldički biljeg, osvrće se na novac Gjorgja Stra- 
cimirovića, a to po S. Ljubicu (Jugosl. novci XIV. 4), dočim da se osvrnuo 
na jfimapunap cpiicKoe Apxeo.wmKoe /fpijiumea^^ god. IV. 1887, knj. II. str. 
54 i knj. III. str. 74, te na X.' tab. u knj. IV. — bio bi našao u gradu 
Korčuli veoma zlamenit heraldički spomenik iz spomenute dobe i rečenijeh 
vladara o kojijem piše g. dopisnik „Glasnika", pa je na Korčulanskom spo- 

' Se])arai-Ab(liuck auH VVisscnsch. Mitth. ftus Hosnien uiul dor IFercegoviim. \\\. I^ami, 18iH\ 
VVieii, ]H*JO. In ComuuBBion bei Carl Ueiold'H Sobu. 



— 233 — 

meniku Vuk sasvijem razvijen kao heraldička zlamenije, biva BaUica vla- 
dara Zete, što sam prvi istaknuo uz sliku, ali eto, to je bilo i zlamemje 
Radoja Velikoga kneza Bosanskoga. Dakako, Vuk je u našemu narodu 
biljeg vlasteoske moći i starine porodica, a to sam uzgrede dokazao u po- 
sebnoj narodoslovnoj raspra vici. ^ 

Riječ je "^N^MGNHe ili "^N^MeNHI-G poznata u našijem starinama 
kao signum, t. j. K^ICODO "^N^IMeNbl-G XCOlC|-GTe A^ BH CG nO- 
CT^BH N4 BP^T-t,Xb B<lLUe nOA^Me n. 80. (Usp. „PjeHHHK H3 Ktb. 
cTap. cpn." Gj. Daničić, I. str. 381). Riječ lCN€^b je comes, a to ispada 
po Gj. Daničiću u spomenutoj knjizi na str. 452. : „Srpski knezovi bjehu 
isto što u njihovo vrijeme latinskim jezikom bjehu comites: brat vladaoca 
srpskoga, velikoga župana Stefana Nemanje, Miroslav, bješe lCN6~?b M. 1. 
i sin vladaoca istoga, Vukan, bješe najprije lCN€"^b, a poslije ga otac, 
predavši vladu starijemu sinu Stefanu, flOCT^IBH ICNČ"^^ BGAI^, koje 
osta i kad mu brat bješe kralj. Sa. 4. 13. i bosanskoga kralja Tomaša (1451.) 
sin Stjepan bješe lCN€~^b. M- 448. L. 80. i sam vladalac srpski Lazar, ako 
i bješe C4M0APb)|<^BbNb-IH TOCnOAHNb CPbSA€Mb H HOA^- 

N<1Biho, opet se sam pisaše lCNG"^b. M. 195. 196. 205. (na novcima) 

zvahu se knezovi, koji upravljahu kojom zemljom ili kojim državnim poslom 
(kao i comites): lCNe"5e CBOI-Č N^IOVMH. St. 4 

U državnom poslu nad zemljom Humskom bješe ^NbAP"feH, koji se 
pisaše KNG'^b BGAH XALMLClClb-l i imaše pod sobom svoju vlastelu M. 
24. — To je išlo tako, da najposlije ne bješe vlastelina koji ne bi bio knez, 
ako nije bio vojvoda ili župan: još 1399. godine izmedju njih 13, koji su 
svjedoci na povelji kralja Ostoje, petorica su vojvode, jedan tepačija, a 
ostali svi knezovi. M 234. U drugoj je povelji istoga kralja 8 svjedoka, svi 
knezovi. M. 273. itd. Ali se i u to vrijeme još jednako zvaše i onaj vla- 
stelin samo knez, koji otpravljaše državni posao na samom dvoru vlada- 
lačkom; on se razlikuje od ostalijeh tijem, što se zove bosanski knez; 
dvojica se tako pominju: u kralja Tvrtka Tvrtkovića 1433. od tri svjedoka, 
od kojih je jedan vojvoda a drugi ABOPLCKH, treći je ICNG~^L SO- 
C^NLCICH TBPLTKO SOPOBHNH^L. M. 375. U kralja Tomaša Ostojića 
1446 izmegju 14 svjedoka, vojvoda i knezova, jedan je ICNG"^L S0C<1LNCICH 
pclAHML M0"50AHAL. M. 440.^' — Ovdje se spominje župan P^AOI-G, a 
to je vlastelin kralja Ostoje (god. 1400.), te mu je, po svoj prilici, prezime 
Radosaljić, a spominje ga se u M. na str. 248, gdje na 8. prosinca 1400., 
iz Sutiske, Stjepan Ostoja, kralj Rosanski, dariva grad i župu Hlivno voje- 
vodi Hrvoju, te oprema dva lista i predaje jih l-€A^INL B^KMHP^ CčM- 

ICOBH^^ H B^IC^ NHMHMHA^ H >K^n^N^ P^AOho, A^ HOho K 
XAHBNO . . . 



Lo Sciacallo di Curzola — Appunti di Storia e di tiadizione popolare. Žara Janković 1895. 



— '2U — 

Knez je Radić, njegov sin, vlastelin kralja Tvrtka Tvrtkovića, a po ocu 
je P<1A0€BHr*\L, te ga se spominje u darovštini od 16. kolovoza 1420. (u 
pod Visokom) gdje se potvrgjuje od kralja Tvrtka Tvrtkovića dar župe ko- 
navoske i grada Sokola (M. 305) urinjen sa strane vojevode Sandalja. — 
Još mi je spomenuti, da je "^'iBPLAHI-G (transmontana regio, Daničić c. I. 
str. 351) ^ XAHD^INClCOH BPLXOBHNH H ^ >l<^nH, a dan današnji 
— je u župi Banhrdu, te ima u njemu samo 87 duša, a Toplica, gdje je 
navedeni spomenik, broji istom 33 duše. Spomenuto seoce Toplica niti se 
spominje u starijem poveljama. 



Opaska V. natpisu (Starohrv. Pr. br. 3. str. 146 — 149.) 
G. Dopisnik Glasnika u svome djelu „Die Bosnischen Grabdenkmiller 
des Mittelalters" (Separat- Abdruck aus Wissenschaftliche Mittheilungen aus 
Bosnien und der Hercegovina, III. Band, 1895. — Wien, 1895. In Com- 
mission bei Garl Gerold's Sohn) — osvrće se na str. 24 — 25 na navedeni 
natpis, ali ovoga puta nedonaša fac-simila, a neka je gotovo od svakoga 
natpisa donio fac-simile. Ovdje je bio svakako potrebit fac-simile, jer go- 
spodin dopisnik zove vojvodu M«^CHM*^I Masan t. j. MLCLNL ili Masan 
(M4C*4NL), a to ne gleda, da temeljito opravda, te niti spominje, kako je 
čitao u Glasniku na strani 23. Mas(ijma. I ovdje je zaboravio, da citira 
Viestnik, pa rek bi, da to obično samo onda čini, kad mi hoće, da štogod 
zamjeri kao u natpisu u Poljicama (kod Trebinja) na str. 23 — 24. — što 
ga nijesam mogao pročitati, jer je bio još ugradjen kao donji prag one cr- 
kvice, ali ću se na nj ozbiljno osvrnuti na svoje vrijeme — Biječ MCN^ 
ovako je po prilici na kamenu, pa bi gospodin dopisnik imao razloga, kad 
bi se dokazalo, da je ono N. Svakako ime je Vojvodi Mašim, pa kad bi 
bilo na kamenu Masan, ono bi bilo starinsko ime u narječju, te se i sada 
ostrvo aS. Masima (kod Korčule) zove Majsan, a u starijem knjigama 
Massan. Na ovomu se ostrvu ustavio Petar Orseolo godine 999, a da po- 
čeka s brodovljem, da mu se predade Korčula. ... U čakavskomu se na- 
rječju lako izmjenjuje m u ti, te se i sada kaže jesan mješte jesam i t. d. 
Svakako nije nas uvjerio gosp. dopisnik, da je spomenuti vojvoda Comes 
Mastanj Bubanich, ali je ono istraživanje zanimljivo, pa bi se i mi usudili, 
da prispodobimo ovo prezime sa SOS^^INt (str. 60. Die Bosnischen. s. w.) 
a u Daničićevu Rječniku (K. S. S.) na str. 85 (I.) BOVSOVN^I i S*1SOVN<1 
(21), te hahona znači superstitio, a tako su nazivali Hogunule ili pristaše 
Bosanske crkve. 




Uresni učelak hrvatsko-bizantinskoga sloga u Škaljarima 

kod Kotora. 



(Sa slikom.) 




riložena slika, po nacrtu gosp. učitelja A. Rossi, prikazuje uresni 
kameniti učelak, koji se sad nahodi uzidan u polukružnom timpanu 
nad glavnim vratima škaljarske župne crkve, a naviešten je u pro- 
šastom broju ovog časopisa (str. 195). Taj učelak sastoji od polukružne ploče, 
urešene plitkom hrvatsko-bizantinskom rezbarijom. Luk je opervažen tropru- 
tastom dvostrukom pletenicom. Polukružno polje je malko udubljeno, a na 




njemu odskaču plohorezana dva polukružna luka, koji počivaju na tri prosta 
i kratka stupčića ili pilastriča. Podstupine su naznačene razširenim pod- 
nožjem stupova, a nadstupine su dva prosta, kljunasto put vanka zavijena 
listića. I lukovi i stupčići sve su unaokolo obrubljeni pločicom (listello). 
Arkade su izpunjene križem malko razširenih krajeva (croix pattee), a kri- 
ževi su na prosto obrubljeni kao i lukovi. Trokutni prostor polukruga nad 
lukovima izpunjen je nezgrapno nacrtanom paun-pticom, kojoj je hrbat iz- 
vržen u oštru grbu. Takve uresne arkade izpunjene križevima, nahode se i 



17 



— 236 — 

na dubrovačkom pluteju starinske crkve S. Stjepana ^ Samo su na dubrov. 
pluteju križevi još poduprti liljanima, što niču iz stupova, a stupovi su spi- 
rahio izžljebani, po čemu se razumije, da predstavljaju oble stupove, dočim 
oni na škaljarskom spomeniku mogu da predstavljaju i pilastre. Prag. Bulie^ 
piše o dubr. pluteju, da može pripadati razdoblju od VII. do X. v. „ali po 
izradbi, rek bi od predkarlovinžke dobe". Iste urcsne arkadice obične su u 
i)izantinskom graditeljstvu po Italiji u VIII. i IX. vieku^. Obrubna dvostruka 
pletenica, svijena u polukrugu kao na škalj. ploči, nahodi se na ulomku plu- 
teja iz VIII. vieka u crkvi S. Agnese fuori le mura u Rimu*. I luk na plu- 
tt\ju u crkvi S. Petra na Lučcu u Spljetu^ urešen je gajtanom ili dvostrukom 
pletenicom, svijenom u polukrugu kao na škalj. učelku. I o tom spljet. plu- 
teju prag. Bulić piše, da je sva prilika, da je iz IX. vieka. A i paun-ptica 
škalj. spomenika sa grbom, nogama nezgrapno naznačenim i huhorom na 
glavi, slična je paunovima na talijan. spomenicima VIII. vieka ^\ Škalj arski 
učelak pristaje dakle u doba od VIII. do IX. vieka, i to radje u VIII., dakle 
u doba, dok je kotorska biskupija bila podložna spljetskomu metropoliti^. 
Pošto je sadašnja škaljarska župna crkva moderne konstrukcije, te je sa- 
gradjena najdalje u XVI. vieku, to je stalno, da je opisani učelak na nju 
prenesen bio iz kakve starije porušene crkvice. Kako mi pišu gg. uč. Rossi 
i prof. S. Vulović, ima u Škaljarima ruševina tolikih starijih crkvica, o ko- 
jima će, po zauzimanju rodoljubivog uč. Rossi, biti govora u ovom časopisu. 
Gosp. Rossi spravlja dotične nacrte. Možda je kojojgod od tih crkvica pri- 
padao učelak u timpanu sadašnje župne crkve. 

U Korčuli, na Martinje 1895. 

F. Radić. 



» Jackson. The Dalm. Quarn. a. Istr. I. str. 215. Pl. I, fig. 1. 

2 Hrvatski spomenici str. 36. 

3 Cattaneo ^L' arch. in Italia dal. sec. VI. al Mille c. str. 128, si. 68—168, si. 102—240, si. 137 
do 261, si. 155. 

* Catt. N. d. St. 161, si. 95. 

5 Bulić. N. d. str. 43. Tab. XVI. br. 51. 

« Catt. N. d. str. 177, si. 108, str. 110, si. 52. 

' Farlati. 111. Sacr. VI, str. 427. 



1^ 



y^^t. 



Stećci u selu Popovićima u Konavlim u Dalmaciji.* 



Priopćio 

Vid Vuletić-Vukasović. 




selu je Popovićima zlamenita nekropola, pa ću ju potanko opisati. 

Nekropola je na Gjurgjeuu brdu, kod drevne Gjurgjeve crkve. U nekro- 
poli su gotovo sve ravne debele ploče. Pred Gjurgjevom sam crkvom nabrojio 
do sedamdeset i devet ploča, a na njima je pismenijeh znakova, što se drug- 
ovgje neopaža. Još je bilo ploča, aP su ovoga vijeka porazbijane, ispremiješane, te upo- 
trebljene, kako to obično, za novo groblje. Samo mi je navesti i opisati ove ploče: 

1. Utarak ploče porubljen uzetom. Na njemu je kao polumjesec nizdoli, te je dosta 



velik. 



2. Ploča vap. Na njoj natpis: \2K (Q s naopaka). 

3. Ispred crkve je trijem, a u njemu ploča. Na njoj je oskočen štit targa ovoga 



oblika 




4. Ploča. Na njoj mač ovoga oblika : 




5. Utarak ploče. Opervažen je krasnijem lišćem djeteline. 

6. Isto kao br. 5. 

7. Ploča. Na njoj -|— 

8. Kao br. 7. 

9. Ploča. Na njo^ je bio natpis, al' je izlizan. Ostaje CO, t. j. CO s naopaka, pak 
4 «SA . . . ' 

10. Plooa. Na njoj zlamenica O. 

11. Ploča na podstavku. Na ploči zlamenica A- 

12. Ploča. Na njoj znak I. 

13. Ploča. Na njoj je izlizan natpis. 

14. Ploča. Na njoj je okrugao štitac, a za štilcejn upravan mač okrugle ručice. 



Vidi moj članak u „Bosansko-Hercegovačkom Istočniju". God. IX. 1895. sv. IX. str. 354 — 359' 



— 238 — 
15. SteSčid Na njemu je poveći oskočen krst ovog oblika 



C^^T^O 



16. Ploča. Na njoj je udubljen krst -|-. 

17. Ploča, a na njoj krst kao na predjašnjoj. 

18. Pet ploča s natpisom. Natpisi su več priobćeni u »Viestniku hrv. ark. družtva 
u Zagrebu (God. XIV, br. 1, str. 5—7; god. XII, br. 1, str. 6— LXXV). 

19. Ploča, a na njoj u dnu O O. U vrhu joj udubljen krst ovoga oblika: 




20. Ploča. Na njoj kao srce, pa znak II,, a za tim T. 

21. Ploča, a na^njoj T. Osim toga na ploči je konj, a u dnu s desne strane "s" 

22. Ploča, a na njoj O. 
23.^IstoJao br. 22. 

24. Ploča, a na njoj IJ^. 

25.f Ploča. Na njoj je grb-štit, te je sličan targi, opisanoj u trijemu. Ploča je una- 
okolo ^porubljena granjem, a u vrh ploče neima nikakva poruba. 
26. J Ploča. Na njoj zlamenica CO CV), to u dno noga. 



27. Ploča. Na njoj je u dnu zlamenica /, niže nje \ 7 , pa izpod toga Sala- 

munovo slovo ili pentagram jS^ . 

Na toj nekropoli nema stećaka, nego su sve prvobitne, većinom tanke ploče. Zla- 
menite su te ploče, što na njima ima znakova, dočim takovih nijesam vidio na stećcima 
nego na ciglom jednomu u Uštinama (u Bosni). 

Osim ploča na nekropoli ima ih još sedam u samoj crkvi, a na njima po krst. 
Na jednoj je Salanmnovo slovo. 



^^^ 



starinska crkvica 8. Luke na otoku Lastovu. 



(Sa slikama.) 




a po puta, koji vodi preko otoka Lastova sa istoimenog sela, pri 
sjeveroiztočnom kraju, put luke S. Petra u Ublim, na jugoza- 
padnom kraju otoka, na visoravni pri podnožju brda u Stubama, 
uza sjevernu stranu puta, osamljena, zapuštena i izložena vandalskim napa- 
dajima bezposlene pastirčadi, koja joj je već prolomila zid iztočnog zabata, 
stoji premalena, ali po graditeljskom ustrojstvu prezlamenita i osobite pažnje 
dostojna, crkvica S, Luke. Osnova joj je u obliku pačetvorine, orientovane 
pročeljem put zapada. Duga je, bez četverostrane apside, 4*6 m., široka 
3*23 m. Sjeverno i južno platno urešena su joj svako sa četiri po 20 cm. 
iztaknute lezene, koje su u vrhu spojene polukružnim lukovima ; a takova 




je jedna sliepa arkadica i na začelju apside (si. 1. i 2.). I s nutrnje strane 
istih zidova iztiču se po 20 cm. po tri lezene, koje sa pročeonim zidom ogra- 
ničuju tri odjela, kao tri minijaturna travera crkvice. Svaki je od tih odjela 
posvodjen jedva ali jasno zamjetljivim unakrstnim svodom. 

Lezene su temeljem polukružnih lukova, koji poput popriečnih pojasa 
(Quergurten), razlučuju unakrstne svodove. Plitka apsida je posvodjena 
plitkim polukubetom. Krova je više svoda nestalo. I na uglovima pročelja su 
lezene, koje su sdružene plosnatim i nepravilnim lukom. U sred pročelja 
nad pravokutnim vratima probiven je omalašan pakružan prozorčić. Na vrh 
pročelja ostao je trag temelju kao pročeona zvonika (si. 2.). Uza sjevernu 
stranu crkve prislonjena je nekakva pravokutna sgradj a, kojoj su zidovi sa- 
čuvani do 2 m. visine nad zemljom. Sva je prilika, da je uz crkvicu S. Luke, 



— 240 — 

kako uz tolike dru^e lastovske crkvice, obstojala manja jednostavna nadar- 
bina, pa da je možda, kao i tolike druge slične nadarbine, u zadnje doba 
bila pripojena zakladi dubrovačkoga diecezanskoga sjemeništa, te je tako, da 
sgradja uza crkvu naslonjena bude, služila bar privremenim stanom ili even- 
tualnim zakloništem dotičnog nadarbenika kao sto i riznicom iste crkvice. 
Lastovska crkvica Sv. Luke istog je sloga kao i ona S. Jurja u Že- 
stinju u Kaštel-Staromu. Jedna i druga obskrbljene su jednako širokim i 
jednako naskočenim lezenama s dvornje i nutrnje strane uzdužnih platna. 
Samo je na lastovskoj crkvici jošte sačuvano prvobitno posvodjenje, koje se 
je na Sv. Jurju srušilo. Tako, po sličnosti sudeć, lezene crkvice Sv. Luke 




ž 



B 



potvrdjuju moje prije postavljeno mnienje, da će i sve lezene crkvice S. Jurja 
u Kašt. bit bile s gornje strane spojene jednakim polukružnim lukovima, 
kao što se vidi na S. Luki (si. 2.) Još se u crkvici S. Luke nutrnje lezene 
bez prekidanja nastavljaju u svodu, kao popriečni pojasi (Quergurten), dočim 
su u crkvici S. Jurja lukovima medju sobom spojene lezene svakoga platna, 
a poviše njih su tek naročite mensole, na kojima rek bi da su počivali po- 
priečni pasovi svoda crkovnoga. Kašt. crkvica je od prilike dva puta dulja 
od lastovske, i zato ima na pobočnim platnima s vanjske strane dvostruk 
broj lezena. 

Graditeljski oblik uresnih lezena, spojenih polukružnim lukovima, kao 
što se nahode na spomenute dvie crkve, te na okrugloj šesteroapsidnoj Sv. 



• Vidi moju razpravicu „Četiri staro-hrvacke boj;omolje u Primorskoj županiji (Parathalassia)" u 
„Viestnikii hrv. ark. dr." god. XIII. U istim Kaštelima 2'/;, Iclm. daleko od željezničke postaje K. Sta- 
roga put zapada, odmah uz želj. prugu, s južne strane obstoji druga crkvica S. .lurja, koja je na ge- 
neralštabnoj karti zvana >V. Juraj Zastmj, koju niesam izpitao na licu mjesta niti sam znao da obstoji, 
kad sam ])isao o prvoj crkvici S. Jurja kod želj. post. K. Staroga, pa se možda na tu drugu i odnose 
povjestnicki podatci iz XIII. i XIV. v., sto sam ih iztaknuo u spom. sv. ra/pr. Ja sam se onilje poveo 
za prag. Milinovićem, koji je u svojoj razpravi „Biac" pisao (str. 34 — 35.), <laje crkva S.Nikole „blirai 
S. Jurja" i prozvao tu crkvu S. Jurja „od J^^estiiija, Mirana ili Prosjeke". To o crkvi S. Nikole moglo 
HC j(! odiioHili HJimo tui crkvu S. Jurja lu'dalcki* želj. post. Kasi. Staroga put SI, jt>r kod one driif^e 
iienui nijedne crkve S. Nikole. ISila hi dakle potreba, da se i/pila i opiše i ta druga crkva S. Jurja. 



— 241 — 

Trojstva^ u spljelskom polju kod Poljuđa i na razvaljenoj S. Tome u Ku- 
tima kod Novoga u Boki-Kotorskoj^, pojavlja se najprije u Ravenni na crkvi 
križne osnove SS. Nazarija i Gelsa, koju zovu mauzolej em Galle Piacidije u 
prvoj polovini V. vieka^, te se je udomaćio bio i za jedno dobro stoljeće 
sačuvao u istomu gradu, jer se nahodi eno opetovan na crkvi S. Agate* iz 
V. V., na crkvi S. Apolliuare nuovo, prijašnjoj bazilici S. Martini in coelo 
aureo, iz VI. v.-^ te na velikoj bazilici S. Apollinare in Glasse iz prve po- 
lovine VI. vieka^ 

Crkva S. Jurja u Kaštelim, sagradjena od Ljubomira tepčije svršetkom 
XI. V. i crkva S. Trojstva u spljetskom polju, spomenuta u izpravi zadnje 
četvrti XI. vieka, svakako dokazuju, da je taj oblik dobro poznat bio u hr- 
vatskoj kraljevini u XI. v., a sva je prilika, pošto crkva S. Trojice dobro 
pristaje i u IX. viek, da je uveden bio još dosta ranije. Za crkvu S. Luke 
na Lastovu se može kazati, da je po svoj prilici starija od XI. vieka, jer 
je lašnje, da bude bila sagradjena prije godine 998, kad je dužd Petar 
Orseolo II. učinio razrušiti lastovski utvrdjeni grad^ nego li kasnije. 

U Korčuli, polovicom Studenoga 1895. 

F. Radić. 



' Vidi spom. moju razpr. u „Viestniku". 

- 1o. C'rpaTHMupoBHh : „0 iipom./»ocTH ii iieiiMapcTuj EoKe KoTopcKe", str. 27 — 28. Tab. II. 
^ Ferd. v. Quast. Die alt-christlichen Bauwerke von Raveniia. Berlin 1842., str. 10 passim. Taf. 
II, 1 ; Taf. VI, 1. 

* Nav. dj. str. 15. 

5 Nav. dj. str. 19 passim. Taf. VII, 1, 2. 
^ Nav. dj. str. 35 passim. Taf. X, 1, 2, 3. 
7 Rački : Documenta VII, str. 127—28. 





Starohrvatski ratni mač. 

(Sa slikama.) 

lavni naš žalibože prerano umrli dr. Rački u dragocjenoj svojoj razpravi »Nu- 
tarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća«^ u poglavlju »Državno uredjenje« 
napomenuo je i oružje hrvatske kopnene vojske, te je, na temelju bizantinskih 
pisaca od VI. — X. stoljeća, kazao, da jugoslavenski vojnik bijaše »oboružan 
štitom, mačem, kopljem, sulicom, lukom sa strielicami, često otrovanimi, sjekirom i bra- 
daticom ; nije mu bio tudj ni oklop, ni šljem, kaciga«. Pri kraju pak tog kratkog raz- 
matranja pisao je o obUku hrvatskog oružja: »Kakova su oblika bile pojedine vrsti 
spomenutoga oružja, imenito kod Hrvata, imati će na to pitanje odgovoriti arheologija, 
koja ga nije do danas ni kušala riešiti; premda sam naš arheologički narodni muzej 
imade i koplja i strielica i mačeva i štitova nadjenih u Hrvatskoj, a očevidno različitih 
od rimskih, te pripadajućih početku srednjega vieka«. Ravnateljstvo zagrebačkoga muzeja 
imalo bi se obazirati na ovu pokojnikovu opomenu, te naročitom se brigom zauzeti oko 
izpitivanja spomenutoga oružja. Uz to je pak slavni pokojnik u bilježci izrazio sliedeću 
nadu: »Nadati se je razjašnjenju i od izkopina kninskih«. To je pročitao bio u sjednici 
filologičko-historičkoga razreda naše jugoslavenske akademije dneva 9. veljače 18 S9., a 
malo više od tri godine dana nakon toga, t. j. od dneva 28. svibnja do 3. lipnja 1892.^ 
odkrilo je naše družtvo uz podnevnu stranu razvalina starohrvatske bazilike S. Marije u 
Biskupiji i u bazilici samoj prezlamenitih šest grobova u dubini od 5 m. pod površinom 
zemlje. Mrtvaci rek bi da su bili pokopani samo u drvenim sanducima u prostoj zemlji 
bez ikakve druge tvrdje grobne ograde. Nego, što je zlamenitije, u svakomu od tih šest 
grobova nadjeni su prilično bogati ostanci oružja i drugih dodataka, i to uprav mačeva, 
noževa, ostruga, fibula, zlatnih bizantinskih novaca te posuda mjedenih i drvenih kosi- 
terom i gvoždjem okovanih, te ostanaka odjeće srmom protkane, jedna zlatna mala na- 
ušnica i neka urešena zlatna pločica. Ništa lašnje dakle nego da su to grobovi narodnih 
kakvih poglavica, župana ili podžupana. Najbolje se je tim odkrićem obistinilo proro- 
čanstvo pok. Rački-a, da će arheologija odgovoriti na pitanje ob obliku pojedinih vrsti 
oružja kod starih Hrvata, te mu se je još za života izpunila nada, da će uprav kninske 
izkopine razjasniti to do onda još neriešeno pitanje. Da nezaslužimo prigovor, sličan 
onomu, što ga je pokojni dr. Rački upravio nar. arh. muzeju zagrebačkomu, nastojat 
ćemo, u koliko je do nas, da, opisavši mač, nadjen u grobu odkrivenu dne 3. lipi\ia, o 
kojem spomenuto »izvješće« kaže, da je našast »uz lievu mrtca«, odgovorhno bar donekle 
na pitanje o obliku starohrvatskih ratnih mačeva. 

' Rad jug. akad. knj. XCIX, str. 100. 

'^ Redovito tromjesečno izvjeSće „Kniimkoga starluarskoga dru/t va'- u „Vlestiiikii'* hrv. ark. dr. 
God. XIV. br. 3, Btr. ^4-95. 



243 




Kako je jasno po pril. slici, mač je upravan i dvosječan, dug je sa balčakom 94 cm., 
dok je balčak dug 15 V2 cm. tako, da za oštrac ostaje dužina od 78 V2 cm., širok je 
6V2 cm. Ocaoni oštrac mača zahrdjao je u koricama, koje su bile iznutra obložene 

tankim gvozdenim tenečetom, u sriedi tkaninom, a s dvora 
drvenom oplatom. Križ na balčaku s gornje i dolnje 
strane obložen je žato-mjedenim pločicama, preko kojih 
je zamotana tanka uzko sbivena žuto-mjedena žica. Križ, 
koji je iznutra rek bi od tuči, dug je 10 V2 cm., širok 
2 cm., debeo IV2 cm. Držalo na balčaku je kao i mač 
od ocala, a obloženo je bilo drvom, koje je već podosta 
iztrunulo. Balčakova jabuka sastoji od popriečna ko- 
mada poput križa, samo nešto kraćega, a i jednako je 
obložena kao i križ. Gornja strana jabuke je osobitim 
načinom urešena. Pod njom je udutina, u kojoj je za- 
liegao pleter od žuto- mjedenih žica, a završuje na pet 
nanizanih polukrugljica. Žice, od kojih je sastavljen 
pleter, vješto su upredene, te sastoje od tri remenčića, 
srednjega debljega na sitne članke izradjenoga i dva 
pobočna tanja upredena od dvie još tanje i zasukane 
žice. Polukrugljice vrška jabuke sadrže raznomanjaste 
rek bi staklene kamenčiće, koji su postradali od kakvih 
kiselina. Križ i jabuka bih su ognjem pozlaćeni. Maču 
pripadaju još četiri komada okova i fibula. Dva su ko- 
mada okova bila na kajišu, kojemu je mač visio ju- 
naku pojasu, a dva sa fibulom skopčavaH su mač 
sa kajišom. Svih je 5 komada od tuči dobrim zlatom 
ognjem pozlaćeno. Jedan je komad okova (v. si.) na 
prekriž dug 8 cm, širok 6 cm. Sapon ili fibula dug je 
4'/2 cm., širok 3 cm., žujica ih mala petlja duga je 6 
cm., široka IV2 cm. Druga dva komada shče oblikom 
maloj petlji. Svi su ti komadi urešeni polukrugljama i 
zrncima, opasanim krugovima od upredene žice. Pošto 
je u ustima mrtvaca, kojemu je pripadao opisani mač, 
nadjen zlatan novac (v. na si.) bizantinskog cara Kon- 
stantina V. Kopronvma (741 — 775.), a istoga cara novac 
(po opredieljenju prof. Š. Ljubica) nadjen je u ustima 
mrtvaca u tri od ostahh pet grobova, to nije sumnje, 
da mrtvaci sa dotičnim oružjem potiču iz VIII. vieka, 
t. j. uprav iz onoga doba, iz kojeg nam je najmanje 
viesti sačuvano životu i kretanju hrvatskoga naroda, 
pa treba zato da nas još jače zanimaju. >Hrvatski kne- 
zovi i kraljevi priznavali su vrhovnu vlast iztočno- 
rimskoga cara do trećega ili četvrtoga decenija XI. 
vieka uz kratka prekinuća, kojim su davah povod što nutarnja nemoć carevine, što 
spoljašnji veliki dogadjaji, koji su prekidali običnu svezu Hrvatske s carevinom. Ova 
sveza potrajala je do konca VIII. vieka; početkom IX. vieka stupila je Hrvatska u 
tjesniji odnošaj s velikom Karolinžkom državom, te je ostala tako do cara Vasilija I., 
pod kojim se je osobito za kneza Sedeslava vratila u predjašnji odnošaj napram car- 



— 244 — 

skomu dvoru«.* Spomenuti bizantinski novci, nadjeni u grobovima oko bazilike S. Marije 
u Biskupiji, još bolje utvrdjuju Račkievo mnienje o sve/i Hrvatske sa bizantinskom care- 
vinom prije konca Vili. vieka, a potvrdjuju barem za VIII. viek njegovo mnienje, da Hr- 
vatska *nije do konca XII. vieka kovala svoga novca« ^, pa i to, »da ne samo byzantii 
i romanati, nego i solidi, argentei denarii naših listina jesu strani, imenito bizantinski 
novci«. J. Labarte^ razlažući o ceremonijalnom maču Kiiderikovu kaže, da su i mero- 
vin/ki kraljevi u grobu davali sobom zakopavali nekoliko komada bizantinskog novca, 
a da se nezna pravo zašto ; te on primjećuje, da su se zar dičili s otim novcem, što su ga 
primali na dar od cara bizantinskoga prigodom krunisanja i priznavali tim bizantinsko 
gospodstvo. Hrvatski knezovi biti ee do svršetka VIII. vieka po svoj prilici primali sličan 
dar od dvora bizantinskoga, kad su se davali zakopavati sa bizantinskim novcem u 
ustima. 

Veleuč. Englez prof. Munro, koji je prigodom izleta, priredjena od prag. Buliča, nakon 
I. kongresa kršć. arh. u Spljetu, na brzu ruku pregledao naš *Prvi Muzej hrvatskih spo- 
menika«, i opazio u njemu ovaj mač i još drugi njemu sličan izkopan u susjednom 
grobu, izvolio se je izraziti, da su naši mačevi skandinavslcoga tipa, a naš je pak jedan 
prisutan strukovnjak na to prihvatio, da če dakle oni biti i porietla skandinavskoga, te 
uneseni u naše zemlje trgovinom. Labarte^ po M. Cochetu^ opisuje u svojem djelu bar- 
barske mačeve franačke, burgundske, saksonske i alemandske, te ka/e: »Oštrac im je 
od gvoždja, oštrim vrhom, dvosječan i dug od osamdeset do devedeset centimetara; ja- 
buka im je obično trokutna ; korice posve proste, a ne trpe nego obrube bakrene, koji 
urešuju ušće i dno; vrh prikazuje oblik jajast produžen. Tako je i sablja, koju je M. 
Cochet našao u franačkom groblju u Envermen imala u sve od prilike devedeset centi- 
metara, a oštrac 78 cm. Mačevi izkopani u Ferebersville (Moselle) bili su dugi od 80 do 
90 cm.; oni, koji su sabrani u Belgiji i Njemačkoj, niesu manje dugi; svi su zaoštreni, 
a kraj korica, primivši naravski oblik vrha je produljen«'. Kiiderikovu maču kaže pak 
Labarte, da neima ništa od toga, te da u sve nije bio dulji od 71 cm., a da mu u 
oštracu nije nego 55 cm. duljine. Poput toga mača da ih se kod barbara nije nigda 
našlo. Kaže još, da je Kilderikov mač sličan onomu, što ga nosi Eeije na diptihu u Monzi, 
napravljenu u Carigradu, koji počamši od pojasa ne prelazi koljena, a Chifllet da ga 
prispodablja sa kratkim mačevima Rimljana, urezanim na stupu Trajanovom^' u Rimu. 
Prije toga je pak izrazio svoje osvjedočenje na temelju uresa, da je cielo odielo sa bo- 
gatim mačem Kilderikovim došlo na dar iz Carigrada. IbnDasta, arabski spisatelj X. 
vieka"^ piše o Slavenima uobće, da su u to doba bili naoružani štitovima, mačevima, 
džilitima i kopljima. • Ibn-Fodlan pak, drugi arabski spisatelj istoga doba*^ kaže, da je 
ruski »mač širok i rabote franačke«, te da Rusi ne idu nikamo bez oružja, koje da sa- 
stoji od bojne sjekire, velikog noža i mača. Ibn-Dasta pripovieda još, da je kod Slavena 
obstojao običaj, da bi uz novorodjenče postavljali mač, pokazujuć tim, da ga je čekala 
dužnost mačem da pribavi sebi slavu i bogatstvo. Suradnik »Vsemirnaje Ilustracije« na 
temelju spomenutih svjedočanstava, a bit će možda i mačeva izkopanih iz sredovječnih 

1 Dr. F. Kacki: u spom. razpr. „Rad" knj. XCIX, str. *.Hi. 

2 Dr. F. Rački : Nmv. mj. str. DG. 

•' Histoire des arts industriels L, str. 2G1. 
' Nav. dj. I. str. 262—263. 
^ Le Tombeau de Childćric, p. 83. 
« liaharte: Nav. dj. I, str. 2(')7. 

^ Vidi (Miiuak ,, Ituskoe vooružeuije do \\'lll. v.", poL'l i I I lolodtiot« orn/jo'' u rnsopisu \\\ 
skomu „Vsemirnuja ilustracija" sv. du. 14. aug. 1H*>3. 
" Nav. mj. riisk. časopisa „Vs. II.". 



-^ 245 — 

grobova u Rusiji, ovako opisuje staro- ruski mač: *Mač sastojaše od palošine s obiju 
strana naoštrene i od križa ili držala, kojega se česti zvahu čeren i ognjivo (popriečno 
željezo ili strane križa). Oštrac je bio kadgod poput pile nazubljen i zato je bilo mačeva 
gladkih i zubčastih. Strane mača bijahu ukrašene jednim širokim ili sa nekoliko uzkih 
žljebovitih poteza. Mač se polagaše u korice obložene kožom. Kadgod su one bile že- 
ljezne sa srebrnim ili zlatnim uresima. Kovinska oprava na gornjoj strani korica pod 
križem zvala se ušćem, a njoj suprotna strana naJconečniJcom. Oštraci mačeva činjahu se 
kadgod od ocala, ali većim dielom bili su od željeza. Pomoću dviju veružica, namještenih 
pri ušću korica, mač se privjesivaše ili o pojasu, ili što se riedko dešavalo, o desno 
rame. Pojas se činio od remika s mehaničkom spravom ili se utezao i bez sprave«. 
Slavenski mačevi dakle razumije se, da su se kao i ostali barbarski razlikovali od 
rimskih i bizantinskih obHkom, uresom i veličinom. Svaki slobodan Slaven^ nosio je mač, 
a neznamo, niti je lako domišljati se, da je u Vili. vieku bila toliko razvijena obrtnost 
kod Skandinavaca, a slobodna trgovina po sjevernoj i srednjoj Evropi, da bi Skandi- 
navci mogU bili u to doba sve stotine hiljada hrvatskih i drugih jugoslavenskih vojaka 




obskrbljivati mačevima. Lašnje bi se moglo vjerovati, da su ih primali od susjednih i 
bližih im Saksonaca, kad bi se dokazalo, da nisu sami znah kovati mačeve. Ono pak, 
što piše Ibn-Fodlan, da je ruski mač u X. vieku bio »franačke rabote«, to se može 
vjerovati za pojedine bogatije urešene mačeve kod Rusa, Čeha, Hrvata i drugih Slavena 
nakon utemeljenja i razširenja velike karlovinžke države, ali se nemože odnositi na 
VIII. viek, kad Slaveni osim bizantinske nisu dolazili u doticaj s nikakvom drugom 
iole prosvjeti] enom državom. Kad bi Hrvati bili primali mačeve od Skandinavaca u VIII. 
vieku, onda bi ih bili puno lašnje mogU primati bhži im Franci, Rurgundi, Saksoni i 
Alemanci, o kojima Labarte ipak piše, da su imali vlastite mačeve. Vjerojatnije je dakle, 
da su Hrvati pa i svi ostaU Slaveni navlas u prvo doba nakon svojega doseljenja na 
Jug, prije nego li su stupili u uži doticaj sa Francima, sami sebi kovali i nosili oružje, 
kojega su oblik sobom donieli iz zajedničke im pradomovine, pa tako i mačeve, a to 
tim više, što su u glavnomu tip i veličina njihova mača mal da ne jednaki onim ostalih 
doseljenih barbara. Još je vriedno iztaknuti, da je naš mač za 4 cm. dulji od običnih 
franačkih, te se duljinom više približuje onim starim Hrvatima bHžih barbara, pa već 
zato nije lako da bude franački, nego ga do protivnih dokaza možemo slobodno zvati 
uobće slavenskim, a napose starohrratshim ratnim mačem. 

Mačevi biskupinskih grobnica jesu opipni i pravi, aU nisu osamljeni primjeri oblika 
starohrvatskih mačeva. Priložena slika predstavlja nam iz našeg muzeja ulomak pluteja 

- Dr. Rački u nav. razpr. nav. mj. 



— 246 — 

nadjena dne 15. srpnja 1891. na rimo-kat. groblju kod župne crkve Sv. Martina u Pri- 
dragi kod Karina, u području negdašnje ninske županijo. Ulomak je dug 40 cm., širok 
20 cm. U Iroprutastu kolobaru hrv.-bizan. sloga sačuvan je gornji dio plosnorezana na- 
gnuta junaka sa malim okruglim štitom u ljevici, a velikim i širokim mačem u desnici. 
liku bi se moglo pomisliti, da predstavlja Sv. Martina biskupa u času, kad još kate- 
humen i rimski konjanik ide da presieče mačem svoju klamidu i da je polovicu udieli 
prosjaku Ambijanu, kojemu nije imao što drugo da dade. Pred likom vidjeti je i nekakav 
Stap, koji bi mogao prikazivati koplje, jer naliči koplju u Longinovoj ruci na pilastru 
našega muzeja sa nadpisom »Stet'aton«\ Izvan kolobara je simboličan grozd. Taj ulomak 
može poticati iz VIII. ili IX. v., a zlamenit je i s toga, što nosi svjedočanstvo i o obliku 
staro- hrvatskoga štita. 

Ulomak transenne sa konfesije staro-hrvatske bazilike Sv. Marije na groblju sela 
Biskupije kod Knina iste izradbe, vrsti kamena i debeline kao ulomak sa urezanom 
Gospom sa djetićem obielodanjen u ovom časopisu^ predstavljen je na priloženoj slici. 





Pločica je duga 19 cm., široka 9 cm. S jedne i druge strane urezan je vojnik, kojemu 
su odkrhnute glava i noge. Odjeven je u nekoj vrsti tunike (dolame) sa širokim rukavima 
pod vratom prostriženom i oko prostriga s jedne strane ploče urešenom troprutastim 
porubom. Iz tog poruba vise sa svake strane po tri okrugla puca. S jedne strane ploče 
drži vojnik lievu ruku sa pruženim prstima na grudima, a desnica mu je odkrhnuta. 
S ote strane mu visi o lievoj bedri velik mač u kosu položaju, a iz pasa mu visi sprieda 
nekakav srcu sličan privjesak. Skut dolame urešen mu je nizom krugova. S druge 
strane ploče drži junak desnicu na balčaku mača velika i široka, do kojega visi pri- 
vjesak polukružno završen poput libule ili kesice. Skut je dolame s ote strane zarubljen 
širokim prostim trakom (fascia). I taj mač naliči maču iz biskupinskog groba, a potiče 
sa istog groblja. Izradila tog ulomka nosi obilježje IX. v. Starohrvatski stećci po Dal- 
maciji, Bosni i Hercegovini^ imaju često na sebi plohorezane mačeve, slične našemu, i to 
kadgod same, a kadgod iza štita. Po stećcima se razumije, da su takvi veliki mačevi, 



' Vidi 1. i 2. broj ovog časopisa str. 24 i 84 - M(). 
2 Br. 2., str. 122. 

•' Dr. Ciro Truholka: Dio boHuischen Grabdeiikmiller des Mittelaltcrfl, str. 5, al. 0; atr. H, si. 16; 
str. 10, hI. 21, 22-20; str. KJ, si. 2!)-:;0; str. 41, si. ('>2; str. 44, si. CT ; str. fK), si. 7'.); str. lU>, si. i>7. 



— 247 — 

koje narodna hrvatska pjesma zove »težkim palošinam«, ostali kod Hrvata u porabi kroz 
cieli srednji viek. I četiri stećaka na istom staro-hrvatskom groblju u Biskupiji nose na 
sebi urezane slične mačeve sa koricama, uz bizantinski križ i ljiljan na podstavku. Ti 
su stećci debele ploče, koje s jedne strane završuju polukružno, a druga je odsječena 
pravokutno. Mačevi urezani na stečcima moči će služiti kao gradivo za dalje izpitivanje 
oblika staro-hrvatskih mačeva, kad se stanu fotografijom snimati svi urešeni staro- 
hrvatski stečci. 

U Korčuli, na dan S. Andrije Ap. 1895. 

F. Radić. 



^ 






p a z k e 

na (ijorgja StratirairoTića monografiju „0 prošlosti i neimarstvu Boke 

Kotorske". 




učno je naići i na ciglog srbskog pisca, bio crkovnjak, bio svjetovnjak, koji 
se razpravljajuć, u bilo kojem obliku, o prošlosti naše hrvatske Boke, ne bi 
u svojem pisanju zaletio na tobožnji katolički fanatizam. U tim sastavcima 
sad se kaže, kako su katolici otimali rišćanima crkve i manastire, sad kako 
su opet silom gonili rišćane na uniju. Dalje se kaže, kako se kasnije upotrebljavala mle- 
tačka otrov i čak na stotine kaludjera se trovalo, dočim su mletačke lumbarde sveto- 
grdno rušile crkve i manastire. Ovako se počelo najprije pisati, ima preko po vieka, u 
»Dalmatinskom Magazinu«. Ljubiša je to sve zaodio novelističkim ruhom, a nastavio je 
takovu pisaniju Šematizam pravoslavne eparhije Bokokotorsko- Dubrovačke, navlastito u 
svom »Istoričkom Pregledu«-. Prostodušni je narod to sve čitao i gutao kao zdravu 
hranu. Pa što se iz toga izkolilo? Na žalost eto mi gledamo danas vlastitim očima. 

Ali je za pravo čudo, da se našao naobražen čovjek, koji je istim putem otišao, 
a još je začudnije, da se našao znanstveni zavod, naime srpska Akademija, koja je takim 
potvorama i neistinama širom otvorila vrata svoga zbornika. 

Pred nama je XXVIII. knj. Spomenika srbske kraljevske Akademije u Beogradu, 
gdje pod naslovom »0 prošlosti i neimarstvu Boke Kotorske« spomenute potvore nago- 
milane su u tobožnjem znanstvenom obliku, a najočitije historijske neistine, da se lakše 
nevješt čovjek zavede, popraćene su nebrojnim citatima. Ova je radnja iztekla iz pera 
mjernika g. G. Stratimirovića, činovnika kod c. k. Ministarstva u Beču. Zalostno! 

Mi ćemo letimice samo krupnije historijske netačnosti iztaknuti, a glavnije potvore 
odbiti, al to ne na temelju kakove puche predaje ili priče^ nego na temelju nesumnjivih 
historijskih izvora. 

Tko hoće da istinito i kritično piše o prošlosti Boke, ne smije ni časom svrgnuti 
s pameti važnu činjenicu : da naime amo od zametka kršćanstva, pa čak barem do Xn. 
vieka nema ni govora o kakvoj drugoj vjeroizpovjedi do rimo -katoličke. 

Važno je, da odmah ovo pitanje stavimo na čisto; a da to postignemo, dosta je 
da dokažemo dva nepobitna fakta. 

Za najprvo historijska je istina, izvan svake sumnje, da je već iz prvih vjekova 
kršćanstva. Boka imala tri katoličke biskupije, kotorsku, risansku i budvansku, koje 
su zapremale obsegom ne samo svu današnju Boku, nego se sterala i preko današnjih 
njezinih granica. Da ovo dokažemo, nije nam od potrebe iznositi starih izprava i listina, 
jer ovu istinu još nitko nije stavio u sumnju, a opet, kad bi bilo to potrebito, trebalo 
bi napisati debelu knjigu. 

Kad su dakle j)Oslojale biskupije, treba im dati dosljedno i imdručje, a u njemu 
pučanstvo one vjeroiz|)Ovjedi, kojoj pripada sam biskup. 



— 249 — 

Za obseg kotorske biskupije u starije doba doznajemo iz listini, što nam ih je po 
nagovoru pok. Bačkoga sačuvao zaslužni Theiner\ da je morao biti veći, nego li u 
XIII. vieku, kad je bio od prilike jednak onomu kotorskog municipija. 

Za onaj Budvanske biskupije imamo točan opis tek od god. 167 1.^ Naravno je, da 
je post tot discrimina rerum, taj obseg dosta malen u XVII. vieku. 

Teži je posao ustanoviti obseg risanske biskupije. Silne oluje političke, koje su 
tamo biesniie već u prvom zametku starodavne biskupije, a poslije turski jaram, pod 
koji je onaj narod podpadnuo, izbrisaše svaku uspomenu, tako, da nam nijesu strani po- 
vjestničari sačuvali nješto malo viesti, nebi ni znali, da je postojala ta zlamenita bisku- 
pija. Ipak i ako nemamo neposrednih dokaza, da ustanovimo obseg iste, imamo posredni, 
koji nas upućuje da ustvrdimo, da je prostor, nad kom se je prostirala jurisdikcija ri- 
sanskog biskupa, morao biti dosta velik. Poznato je, da su redovnici sv. Benedikta staro- 
davne opatije St. Georgi de Gulpho, župnikovali u dvadeset i osam sela; a iz starog 
arhiva one opatije proizlazi, da do na početku prošlog vieka stanovnici čak iz Grahova 
plaćali su onoj opatiji njeki godišnji livel u maslu. To nas upućuje, da su risanskoj bi- 
skupiji pripadala sela u nutrašnjosti zemlje put Hercegovine. Bile granice naših katoličkih 
biskupija više ili manje, nepobitno je, da su zapremale cielu današnju Boku, dosljedno, 
da je sva Boka bila katolička 

Nije od manje važnosti i druga činjenica, naime mnogobrojni benediktinski samo- 
stani posijani po cieloj Boki. 

Mi ćemo spomenuti one, za koje izvjestno znamo, da su postojali. Za njeke ćemo 
označiti i tačku, gdje su se nalazili. 

a) Rotac u Sutomoru. Za ovaj znameniti benediktinski samostan, koji u starim 
izpravama dolazi pod raznim imenima, kao: St. Mariae de Botero — St. Mariae de 
Botero — S. Salvatoris alias S. Mariae de Rotez itd., imamo izprava već iz XIII., XIV. 
i XV. vieka I Iz ovih historijskih spomenika, proizlazi bez ikakove sumnje, da su tu živ- 
IjeU redovnici sv. Benedikta. (Što St. Ljubiša piše u pripovjedki »Skoči djevojka«, da 
su u XV. stoljeću tu prebivali rišćanski kaludjeri, nije nego puka priča, a da su kato- 
lički Mlečići topovima razorili samostan, to je čisto izmišljeno. Mi priznajemo, da je no- 
velisti dopušteno stvarati maštom koliko mu drago, ali ne unatoč povjestnim istinama, 
jer toga zdrava kritika ne dopušta, kao što savjest poštena čovjeka ne dopušta ni no- 
veUsti podmetati bližnjemu svetogrdne i odurne čine.) 

b) Samostan sv. Gjordja na otočiću prema Perastu. ovom samostanu imamo 
dosta historijskih spomenika, te bi bilo na dugo išlo, kad bi htjeli, da svekolike nava- 
djamo. Sam Theiner sačuvao ih je petero iz XIV. i XV. stoljeća*. Imamo takodjer imena 
opata, koji su upravljali samostanom od Xn. do XVI. stoljeća. Niže na svom mjestu do- 
kazati ćemo neoborivim činjenicama, da povelja kralja St. Prvovjenčanoga, koju Strati- 
mirović donosi u napomenama (str. 38, br. 126) i kojom se toliko razmeće, jest do slova 
patvorena, te dosljedno sve što je u istoj, a odnosi se na ovaj samostan, nije prema istini. 

c) Samostan sv. Mihovila na Prevlaci. I ovaj samostan pripadao je redu sv. Bene- 
dikta, a u Theineru i Kotorskom Zakoniku dolazi pod imenom St. Michaelis de Tumbe^. 



* Theiner: Mon. slav. mer. Vol. I. 

2 Gelčić: Biblijoteka za pov. Dal. Knj. V. Dok. str. 105. 

» Miklosić: Mon. ser. 6. LXV. — Theiner: Mon. slav. mer. Knj. I. str. 229, br. 308 — str. 225, 
br. 350. — str. 358, br. 516. — str. 358, br. 515. — str. 497, br. 672. 

* Theiner 1. c. Knj. I. str. 232, 245, 276, 296, 568. 
5 Theiner 1. c. Vol. I. str. 214, 215, 216. 



— 250 - 

Pošto ovom samostanu moramo niže obširno pisati, dosta je, Sto smo ga ovdje samo 
spomenuli. 

d) Samostan St. Petri de Campo. U Theineru dolazi pod ovim imenom ^ Naš be- 
nediktinac Cisilla (Bove d'Oro) zove ga S. Pietro in Alha. Pitanje je, gdje se nahodio 
ovaj samostan, a cienimo, da ga nije trudno riešiti. U ubavu selu ercegnovskog primorja 
Bieloj, gdje se s mora do podnožja brda prostire liepo i dosta široko polje, baš gdje je 
bio Ijetovnik starih Zmajevića, iza obiteljske polače, stoji malena crkva, posvećena sv. 
Petru. Ta je crkva sva gradjena ostancima neke starije sgrade. Staro gradivo nije 
vazda sgodno upotrebljeno, jer graditelj neće biti mogao imati vazda pri ruci toliko cielih 
jednakih komada, koliko mu je bilo potreba, da mu nova sgrada dobije simetrično je- 
dinstvo. Uresni ulomci stare sgrade pružaju nam dokaz, da je ona obstojala najmanje 
prije XI. stoljeća. Na jednom kamenu ima samo ulomak nadpisa, gdje stoji rieč: Episcop. 
Možda je ploča spominjala biskupa po imenu, kojega bi se moglo doznati i doba, kad 
je crkva bila posvećena. U crkvi još su se sačuvala dva ogromna kamena u obliku brid- 
njaka. Danas stoje desno i lievo otara, a netko je u njima kasnije izdubo lokvicu za 
krštenu vodu. Po mnienju veleuč. L. Dra. Jelića, koji ih je razgledao i proučio, to su 
morala biti dva staro-kršćanska otara iz dobe prije XI. stoljeća. 

Sve to uvaživši, nije sumnje, da je taj samostan Sancti Petri de Campo ili m Alha 
bio u selu Bieloj , gdje je danas katolička crkvica Sv. Petra, jednoć privatna obitelji 
Zmajevića. 

e) Sanctus Petrus de Gradeći Ta crkva i do nje samostan nalazio se je u selu 
Bogdašićim, gdje je današnja župnička crkva sv. Petra. 

f) S. Maria Buduanensisl tom samostanu nije potrebito razpravljati, jer i danas 
obstoji, premda pretvoren u vojničko skladište. 

g) S. Luča de Chertole^ Znamo takodjer, gdje je bio i taj samostan i crkva bene- 
diktinskih otaca, a kako je dospio u ruke rišćana, viditi ćemo kasnije. 

h) Za crkvu i samostan Sancti Nicolai de Petranica^ i 
i) Sancti Marci de Pinita^ nije nam poznato, gdje su se nalazili, 
j) Sancta Maria de Ressonl Glede toga samostana i crkve nije lako ustanoviti 
da li je bio u Risnu ili na Rosama, svakako bilo na jednom ili na drugom mjestu, to 
neće umanjiti snagu našega dokazivanja. S jedne strane znamo, da je u Risnu bila 
stolica katoličkog biskupa, pak dosljedno i starosjedioci morali su biti vjere svoga 
pastira. Glede pak Rosa znamo, da je tamo bio i do kasnijeg doba samostan 0. Sve- 
toga Franak 

1) Sancta Maria de Scopulo. To je crkva i samostan na Otoku kod Krtola malo 
daleko od Prevlake, a prvobitno pripadao je Otcima Celestincima. 

Kad sada jednim pogledom razgledamo sve one tačke, gdje su bili nabrojeni samo- 
stani, treba nam priznati, da su na njeki način zapremali širom cielu Boku, a dosljedno 
nam je zaključiti, da je i okolni narod imao biti one vjere, koje su bili i ti duhovnici, 
ili drugim riečima, da je Boka bila sva s jednoga na drugi kraj katolička. Tko sviestno 



' Op. cit. Vol. I. str. 214—216. 

2 Theiner op. cit. Vol. I. str. 232, 245, 276, 568. 

' 1. c. 

* 1. c. 

^ Theiner 1. c. Vol. I. str. 232. 

« 1. c. 

7 1. c. 

• 1. 0. Vol. n. Btr. 214. 



— 251 - 

i savjestno razloži na podlozi ovih dviju činjenica, mora priznati kao neoboriv ovaj 
naš zaključak. 



Kad smo uglavili temeljno pitanje, koje naša braca nesjedinjena i direktno i indi- 
rektno nastoje uzkolebati, red bi bio da podjemo za stopama našega pisca, te tačku po 
tačku pretresamo, ali pošto bi nas to povelo odveć daleko, mi čemo ograničiti naše 
opazke na same poglavitije neistine \ 

Pocrnimo glavnim pitanjem, naime o stolici zetskog mitropolite. Na strani 4. Stra- 
timirović veli: »Poklen je srpska crkva (godine 1219) autokefalnom postala, ustanovi 
»Sv. Sava, uredjujuči istu, na dioklitijskoj strani Kotorskoga zaliva pravoslavnu episko- 
»piju za Zetu, čija stolica bijaše u manastiru Sv. Mihajila na Prevlaci u današnjem Ti- 
»vatskom zatonu«. 

Dosta se je do danas pisalo o Prevlaci i o zetskoj stolici, a to večim dielom od 
strane pisaca grčko-istočne vjere. Tko je to sve skupio u najnovije doba^ to je M. Crno- 
gorčevič. Taj vrlo marljivi učitelj nije za to štedio truda^ a nije ni oskudievao sred- 
stvima. On je dugo i neumorno radio, a dao je i kopati. Sve što je bilo moguče učinio 
je, pak na dospjetku i o njemu se može kazati, da je tjerao zeca, a da je iztjerao vuka. 
Tko bez predsuda, bez fanatizma, osbiljno i savjestno čita njegovu knjigu »Miholjski 
Zbor u Boci Kotorskoj« (Biograd 1893), mora doći do zaključka: da je njegovo pisanje 
nama katolicima u prilog. Sbilja zdrava kritika u cieloj toj razpravi ne nalazi ni ciglog 
osbiljnog dokaza u prilog srbskim žudnjama i težnjama, a sve što su do sad iznieli, nije 
im Ije u prilog. 

Svi njihovi dokazi svadjaju se na prosto nagadjanje, na pučke predaje, na neoz- 
biljne priče, na rukopise, kojima se trag izgubio, na navode, kojim se nezna izvora, 
na sumnjičenje o autentičnosti nekih izprava, a na priznanje drugih, za koje se iz- 
vjestno zna da su patvorene. Na temelju pak ovako neosbiljnih dokaza, ne sgražaju se 
ti pisci graditi svoje potvore, iznositi ih u tobožnjem znanstvenom obliku i tiskati ih u 
znanstvenim monografijama. Prije nego sve to dokažemo jedan ćemo primjer iznieti, da 
se vidi, kako ti spisatelji pišu. 

Spomenuti Crnogorčević na str. 31^ piše: '>Još nije istorijski dokazano, da li su 
> Prevlaku razorili Turci ih Mlečići; narodno predanje bijedi Mlečiće i Druška, preko 
»kojega su oni djelo izvršili«. Ipak na temelju ove predaje, koja nije istorijsM dokazana, 
gradi se ona potvora i ocrnjuje se odlična katoHčka obitelj, a uz krvničko svetogrdno 
djelo dalje joj se podmeće i apostazija! Ta istorijski nedokazana priča slika se naj- 
crnjim bojama i tim se pita nevini narod, da mu se još bolje uklieti mržnja na latine! 
A kao da ih u najosbilj nijem času izdaje pamet, nakon malo redaka padaju u grdno 
protuslovlje. Pogledajmo. 

Ta blažena predaja dopitala je našim rišćanima, nakon četiri stoljeća i više, dona- 
pokon i godinu i sam dan, kad se izvelo to bogumrzko djelo, (koje ipak još nije isto- 
rijski dokazano); naime na 3. rujna 1441. (sic). Predaja dalje kaže, da je Družko za to 
svetogrdno djelo dobio kao nagradu dio Prevlake, a četiri stranice dalje (Mih. Zbor. 
str. 35) kaže se, da je Družku godine 1428., dakle 13 godina prije svetogrdnog djela: 



* Bilježimo ovdje krupnu statističku pogriešku, što mu se podkrala odmah na početku. U nap. 1. 
kaže, da Boka broji 34.807 duša. To je tačno po anagrafi god. 1890., a taj se broj razumije s vojničtvom. 
Ali je pogriešeno gdje kaže, da V^ su pravoslavni a V4 katolici. U Boki biče od prilike 3.000 vojnika, 
a po tačnom popisu katoličkog šeraatizma na svršetku god. 1894. bilo je bez vojničtva 13.231 duša. 
To nije VJ! 

2 Mib. Zbor. str. 31. 

18 



— 252 — 

»fo conzesa . . . modo Isola di Prevhuiha a Marino (Duscho) Susosoribus suis«. Nije li 
to omalovažavanje srbske publike?! 

Prije nego dodjemo na perentorne dokaze, izniel ćemo još njekoliko opazaka i 
razmatranja. 

Tko čita, kako rišćani pišu o Trevlaci, na prvi mah cienio bi, da je to predhi- 
storijsko pitanje, ili barem da se sbilo u kakvom divljem kraju, te dosljedno^ da iz onog 
doba ne imamo ni suvremenih pisaca ni pismohrana, a kad tamo, mi smo od tobožnjeg 
dogodjaja daleko nješto malo više od četiri stoljeća, a u predjelu pitomu i naobraženu, 
gdje je u ono doba cvalo svakovrstnih spisatelja, a postojalo je i danas još postoji 
bogatih arhiva svakomu pristupnih. To osbiljno uvaživši, kako se riešava zagonetka, 
da o tom bučnom činu neostaje nam ni ciglog dokaza, koji bi mogao da prkosi zdravoj 
kritici? 

Hajdemo dalje. Naši protivnici, vazda po predaji, znadu nam kazati, da je na Pre- 
vlaci za 222 godine služena služba Božja, znadu čak i to, da je u manastiru na jedan 
put živilo do 12 jeromonaha, pak naravno, da će bili tu za tako dugi zeman stolovalo, 
živilo i umrlo kakovih petnaest — dvadeset episkopa ili mitropolita, a ipak kopajući na 
Prevlaci, nije se naišlo ni na cigU grobni nadpis, koji bi svjedočio o mjestu, gdje bi po- 
čivali ti nebrojni jeromonasi, arhimandriti, igumani i episkopi! Mjesto toga došh su na 
svjetlost dosta stariji spomenici, na kojima su očiti tragovi hrvatsko-bizantinskog sloga, 
našlo se ploča, iz kojih se nesumnjivo razabire, da je na Prevlaci bio benediktinski sa- 
mostan, napokon da je i crkva na Prevlaci bila romanskog sloga ^ 

Kad bi vjerovali predaji, na Prevlaci dizao se tako veličanstveni zvonik, da se 
s istoga moglo vidjeti veliko more (jadransko), dosljedno morao je biti dva puta veći 
od zvonika sv. Marka u Mletcima, pak o takovoj riedkosti nitko nenapisa ni ciglog 
slova ! ! ! 

Stratimirović dalje .piše, po predaji dakako, i po rukopisu, komu se trag zametnuo 
(sic), da pošto je Družko otrovao kaludjere, Mlečići iz topova razoriše crkvu, zvonik i 
manastir na Prevlaci. Ima li gdje o tomu kakova izprava? Ima li suvremenika, da je 
tom bučnom dogodjaju štogod pisao? Ne. Poznaju li se bar na razvalinama tragovi 
topova i lumbarada? Ne. Mnogo je mudrije pisao Grnogorčević, jer znajući, da topovi 
ostavljaju neizbrisive tragove, kaže, da su uz topove i lumbarde lukavi Mlečići upotre- 
bili i lagume, koji pobrkavajući sve, izbrišu tragove topova i lumbarada! 

Prenimo dalje. položaju zetske stolice dosta se je pisalo, navlastito u posljednja 
dva decenija, ali da se dokazalo, da je sv. Sava osnovao zetsku stolicu na Prevlaci, 
nitko osbiljan neće uztvrditi. Domencijan, najstariji biograf sv. Save kaže, da je svetac 
zetsku stolicu osnovao u Drepu, a Grigorović dodaje na mjestu lio. Koprivnički ljetopis 
izdan god. 1853. od Šafafika^ ne kaže, gdje je stolica, nego samo da je osnovana za 
Zetu. U drugom rukopisu, što ga je isti učenjak izdao ^ veU se: „uocTanjiiacHib cana 
eniiCKoua hb k^ilmckom aeaiJiH oy CTOnie Bh xpaMie npie cb. 6oropo,^Hi;e ; eniiCKonii oy 
CTOHie ^noKJibTHCKOMoy noMopii io Hb xpaMie apxncTnra Mnxaii.ia". Dakle i humska 
i zetska stolica bile bi u Stonu. Nego Daničić u svom Rječniku pod riečju: Ctohi. opaža, 
da se je tu uvukla pogreška. Da sbilja na Prevlaci nije bila stolica zetskog e[>iskoi>a, 
pisali su Novaković, Jastrebov i Bovinski. Ali tko je tu nedavno svestrano razpravio i 
došao do zaključka, da je zetska stolica bila u Zlatici blizu danaSnje Podgorice, to je 



' Grnogorčević: Mlh. Zbor. passiui. 
'^ Kr/itkć lotopi8y srbHkć, str. 54. 
» 1. c. Btr. 69. 



- 253 — 

Maksim M. Šobajić. U brošuri pod naslovom »Starine u Zeti«^ kroz 38 stranica (»©d 
str. 68 — 106) on pobija razne spisatelje, koji su u prilog Prevlake, a navodi one u prilog 
Zlatice, a opet dodaje nove dokaze, i to dosta razborito. Premda se u mlogočem ne 
slažemo s njim, ipak žudjeli bi, da (I. Stratimirović pročita tu razpravu, a uvjereni smo, 
da bi promjenio svoje mnienje. Mi bi ovdje rado naveli njekoje ulomke iz tog spisa, 
nego da dalje ne raztežemo, to propuštamo ; i donieti ćemo jednu samo njegovu opazku. 
Učeni Rus Jastrebov, konzul u Skadru, temeljito je pobio sve razloge arh. Dučića, koje 
je bio iznio, da dokaže, da je sv. Sava na Prevlaci osnovao episkopsku stolicu za Zetu. 
Ali Jastrebov našao se na muci, kako da raztumači rieči Domencijana glede mjesta 
»Drepa«. Šobajić mu dolazi u pomoć, veleći: »Ali ono što je glavno, nije mogao (Ja- 
'>strebov) dokazat, dva imena »Drep i Ilovicu«, kod kojih se Episkopija nalazi, po za- 
»pisima suvremenih pisaca. U ime Drepa on ističe vis brijebač kao nešto slično Drepu. 
»No dosta je čudno, kako on nije dočuo za ime Drepa u sred varoši Podgorice, kad je 
>tu dolazio i starine istraživao. No uočavajući sve druge pismene prilike i okolnosti, 
»navodeći i pismena fakta, koja se dodiruju Zlatice, on ostaje pri svom tvrdom ube- 
»djenju, da je Episkopija sv. Save bila u Zlatici, koju je on pregledao i opisao, kako i 
»on veli, te ogromne razvaline starog manastira sv. arhistr. Mihaila, nazivajući ga veli- 
»čanstvenim i slavnim«^. 

Važna je opazka Šobajićeva i glede nesgodnosti Prevlake. Gdje pomishti, da bi 
sv. Sava namjestio na Prevlaci stolicu za Zetu i tako, navlas zimi, onemogućio svako 
saobćenje svojom diecezom, odieljenom visokim brdinama od Primorja? A mi ćemo do- 
dati, gdje i promisliti, da bi sv. Sava namjestio episkopsku stolicu medju narodom 
drugog obreda? 



* Šobajić: Starine u Zeti. Beograd 1892. 
2 1. c. str. 70—71. 



(Nastavit de se.) 






Izvješće 

radu lirvatskog stariiiarskog driižtva u Kninu u obće, a napose o 

kršćanskim starinama do sad odkrivenim i objelodanjenim u Dalmaciji, 

osjem Solina, Bosni-Hercegoviui, I[rvatsl{:oj, Slavoniji i Istri. 

Sastavio ga 

Frano Radić, 

izvjestitelj znanstvenoga odbora hrvatskog starinarskoga družtva u Kninu i zastupnik istoga družtva 
na prvom Kongresu kršćanskih starinara u Spljetu-Solinu, za isti Kongres. 

(Nastavak.) 




adarsJca krstionica. Uz stolnu je crkvu S. Stošije šesterokutna zgradja iz vana 
okružna, iznutra obkoljena sa šest polukružnih konka. Istog je oblika i pro- 
tega kao crkva S. Ursule. U srijedi joj je osmerokutna krstiona raka za kr- 
štenje po imersiji. Medju konkama su podpornjaci, koji služe za učvršćenje 
kubeta, koje završuje šesterokutno. Opisao ga je prag. Bianchi (op. cit. str. 118 — 120) 
te Eitelberger (op. cit. str., 141) a najpotla Jackson (op. cit. I. str. 2^7 — 288). Još su mu 
ova dva donijeli i tlorise, skupa sa onim stolne crkve, sakristije i crkve S. Donata. 
Jackson (T. str. 251), a Eitelberger u većem mjerilu skupa sa stolnom crkvom i sakri- 
stijom (op. cit. str. 138). 

Sveti Krševan. Benediktinska crkva u obliku romaničke bazilike XU. vieka na tri 
ladje razstavljene su 8 mramornih stupova i četiri pilova, a završene u tri polukružne 
apside, kakva je danas u osnovi potiče možda iz god. 986. kad ju je iz temelja pripo- 
gradio Majus, prior zadarski. U prvim kršćanskim vjekovima bijaše na tom mjestu crkva 
i samostan S. Antuna, opata sa egipćanskiiii monasima. God. 649. bjehu u nju unesene 
moći S. Krše vana iz Oglaja, te primi i njegovo ime. Kasnije pridje i crkva i samostan 
u ruke Benediktinaca. U izpravi od god. 906 (Lučio De Regno Dalm. et Croat. lib. 4) 
spominje se crkva i samostan kao da su bili u trošnu stanju, a u oporuci na Kirjeru 
od god. 908. Andrija, prior zadarski, ostavlja neka svoja dobra za popravak crkve i sa- 
mostana. God. 1175. bje crkva opet pripogradjena, pa je u to dobila sadašnji svoj iz- 
vanjski graditeljski ures, ali joj je oblik tlorisa po svoj prilici ostao onaj 986. god. Od 
toga su doba zar i nadstupine staro-kršćanskog oblika na temelju korintskih. Ovu je 
crkvu opisao prag. Bianchi (op. cit. 1. str. 296—314) te Eitelberger (op. cit. str. 154—157), 
koji joj je donio fotolitografski snimak apsida, (Taf. X[), onda Jackson (op. cit. I. str. 
288—296), koji donaša tloris (str. 289) i sliku apsida (PI. VII). I Dr. Bački ju je spo- 
menuo u svojoj raspravi (o. cit. str. 194). 

Još su u Muzeju S. Donata sliedeći predmeti, koje sam ja objelodanio u »Viost- 
niku« u članku pol naslovom »Hrvačke starine u Zadru« (Godina XII. Br. 2., strana 
34—38). 

Ulomak povećeg pluteja. Prostom dvostrukom pletenicom vodoravno jo razdUeljen 
na dva polja. U gornjem sjedi osoba s lijeve strane, a pred njom druga izviruje iz po- 
sude, kao krstionic^c, do ove treća, pa četvrta, te jo sliedio nadpis: 



— 255 — 

SE 
PE 
DN 

U donjem su mu polju tri konjanika, možda tri sveta kralja. Dva komada nad- 
stupina, kao što su na stupčićima prozora rabskoga zvonika i kakvih ima nekoliko medju 
kninskim izkopinama. 

Ulomak sa pleterom^ sastavljenim poput onoga na spljetskoj krstionici, što je na- 
slikan na tablicama nav. Bulićeve knjige br. 43 i 46, tom razlikom, da je na ovomu u 
većim krugovima još i po manja zatvorena njima susredištna kružnica. Ulomak je ob- 
rubljen pletenicom osobite vrsti. 

* Ulomak ploče sa kukama i nadpisom, što ga u hitnji niesam imao kada proučiti 
ni snimiti. 

Ulomak sa pletenicom osobite vrsti. 

Nadstupina pilova sa pticama i hščem. 

Luk ciborija sa kukama, valovito zavijenim granama, pletenicama i ružama 11- ero 
i 13-erc-latičnim, uzlovima i pticama sa paomovim grančicama ih grozdovima u kljunu. 

Ulomak luka ciborija. Obrubljen gori s pletenicom, a iznutra krajem oveće pletenice. 

Ulomak pluteja sa pleterovima sličnim onim br. 6 i 45 u knjizi prag. Bulića. 

Dva ulomka ploče sa nadpisima : 

1. . . . EATI ADRIANVS ET SCE NA . . . (u svezi ET, NA). 

Gita se: (B)eati Adrianus et s(an)c(t)e na. 
2. . . . TALE MARTIRES TVE VOVIT FECT DONA . . . ( u svezi MA, NA TVEO) 

Čita se: talie martires tue vovit fecit Donatus. 

Na jednom ulomku su kuke a pod njim grčki nadpis: 

. . . \ ATA TTMNON M€ONTAe . . . 

Svi dosad nabrojeni ulomci pripadaju svršetku VIU. ili početku IX. vieka. 

U apsidi stolne crkve S. Stošije uzidani su s dvora sliedeći predmeti hrvatsko- bi- 
zantinskoga sloga : 

Ulomak ploče sa križem, koji u dva gornja kuta ima dvije ruže savijenih latica. 

Ulomak pluteja sa pleterom sličnim onomu Br. 5. Bulićeve knjige. 

Dva ulomka sa pletenicom poput one na rubu ulomka br. 39 Bulićeve knjige, na 
obrubu jednog luka rabskog ciborija, na luku ciborija, što se sada svija nad vratima 
sakristije stolne crkve u Kotoru i na nekim talijanskim ciborijima VIIl. i IX. vieka. 

Ulomak sa četverostrukom pletenicom. 

Komad timpana ciborija sa trostrukom pletenicom oko luka i krajem prijekršća 
u kutu. 

Mala nadstupina s jednim redom hšća a u gornjim ćoškama sa zavojicanm (vo- 
lute), koje spominju korintsku nadstupinu. Ovakvih ima dosta u sjevero-talijanskim mu- 
zejima, a kod nas medju kninskim izkopinama u Prvom muzeju hrv. spomenika u Kninu 
One su iz IX. vieka. 

Na dva nova zuba (modiljuna) uzidana u apsidu, počiva sarkofag urešen hrvatsko- 
bizantinskom vajarijom iz VIIl. ili najkasnije iz početka IX. vieka. On je jedini tako bo- 
gato urešeni dalmatinski sarkofag iz toga doba. Oni, koji su ga vidili prije uzidanja mogli 
bi kazati, kako li je urešen na uzidanoj strani, pa bi dobro bilo, da bi se hotio tkogod 
tomu izjaviti. Na pročeonoj strani ima šest lukova, koji se upiru o sedam stupova. 
Tri su stupa uvijena kao konop, na dva srednja je urezan po uzao. Dva stupa na lijevo 



— 256 — 

strani nose po tri žlijeba razstavljena oštrim grebenima. Nadstupine sastoje od tri lista. 
Lukovi su troprutasti. Kuti medju lukovima izpunjeni su ljiljanima. U prvom luku je 
križ vaskolik unaokolo obrubljen žlijeboin. U gornjim kutima križa je po ljiljan, a u 
dolnjima po višelatična ruža. U drugom luku su na stalku dvie paome sdružene gori 
s ljiljanom. U trećem je luku mnogolatična ruža savijenih latica, obkoljena drugim redom 
zrakastih latica, kojih je u svemu 15. Takvih ruža ima i na nekim sjevero-talijanskim 
spomenicima Vili. vieka. U četvrtom luku je križ kao u prvomu. Uz desni i lijevi kraj 
prečage križa je po trak savijen poput naopakoga slova S. U donjim kutima je po ljiljan, 
u gornjima nešto neizvjestna. U petom luku je ruža kao u trećemu, samo sa 13 vanjskih 
zrakastih latica. U zadnjem luku je križ kao u prvomu i četvrtomu. U dolnjim mu je 
kutima po ruža kao u prvom luku, a u gornjima po ljiljan koso, put vanka, uzgor okrenut, 
kao i u prvom luku. Uz prečagu je s desne i s lijeve strane po vodoravno ležeći ljiljan 
unutra okrenut. Na pobočnoj strani sarkofaga, koja je okrenula k dvorištu, po srijedi 
je križ nakićen dvostrukom običnoju pletenicom. U gornjem mu je desnom kutu ruža 
sa dva reda latica, a u lijevom ptica okrenuta put križa, te za njom trak zavijen u 
spužnicu. Pod otom spužnicom su dva lista kao slovo F, a pod prečagom slova ruža. 
U doinjem lijevom kutu križa je put vanka, koso, doU okrenut ljiljan; u desnom je 
paoma, do nje, put vanka, razgranjona voćka, kao jabuka ili šipak, a više nje drugo 
neko lišće, koje se dobro ne razabire. Na trokutnom timpanu poklopca sarkofaga, s ote 
iste strane, je po srijedi od tri ljiljana sastavljen zrakast cvijet, kojemu je s lijeve strane 
crtama napunjen trokut, a s desne su mu dva trozubna, istosmjerna, vodoravna hsta 
jedan više drugoga. Na lijevom kraju je sitan uzao. Na drugoj pobočnoj strani sarko- 
faga jesu dva luka na tri stupa. Srednji je stup uvijen poput konopa, pokrajni, sma- 
trani kao pilovi, imaju po tri okomita žlijeba. Tako su i luci troprutasti. U kutiću medju 
lucima je ljiljan. U desnom luku je križ: u donjim mu je kutima po ruža, a u gornjim 
nijesam mogao vidjeti što je, jer bi se trebalo bilo uzpeti. U lijevom luku je šesterolatična 
geometrična ruža. Na timpanu pokrova s ove strane je po srijedi ljiljan, a desno i lijevo 
po dvije paome. 

Na velikom osamljenom rimskom stupu na zelenom trgu obješena je o gvozdenu 
lancu kamenita ploča široka 71 cm., visoka 03 cm., a debela 12 cm. Na njoj je ploho- 
rezba prilično izlizana, ali se ipak po sastavu i po izradbi može suditi, da pripada u 
red hrvatsko-bizantinskih spomenika VIII. ili IX. vieka. Po svoj prilici je služila kao plutej 
amvona. Obrubljena su dva na konop zavijena stupa, na kojima je luk. Desni i lijevi 
kut luka izpunjeni su pticom^ unutra okrenutom. Po sred ploče je latinski križ. U gornjim 
mu je kutima po šesterolatična ruža, u dolnjima po paoma. Križ, ruže i paome obkoljeni 
su dvostrukom zatvorenom pletenicom troprutasta traka. 

Eitelberger (op. cit. str. 137) je pak sa shkom (Fig. 28) objelodanio ulomak hca 
sarkofaga duga 2*20 m., koji je Rus Cagnin odkrio u nekoj zadarskoj kući. To je lice 
s gornje strane obrubljeno trakom, na kojemu je poredano 10 tičućih se polukrugova, 
u kojima su |)oIovice osmerolatičnih ruža. Lice je urešeno sa tri okvira nejednake ši- 
rine, koji su opet medju sobom razstavljeni sa dva nakića (friza) takodjer nejednako 
široka. U svakoDm je okviru po latinski križ razširenih krajeva urešen dvostrukom tro- 
prutastom pletenicom. U gornjim kutima prvoga križa je po ljiljan a u dolnjima po 
paoma. U svim kutima drugih dvaju križeva su paome. Drugi i treći okvir obrubljeni 
su unaokolo dvostrukom troprutastom pletenicom, a prvi vijugastom lozom s^a djeteli- 
novim listovima u svakom valu. Prvo je nakiće sastavljeno od dva troprutasta traka, 
koji se uvijaju i spliću kao tri kruga. U krugovima su po dva simetrično postavljena 
trozuba lista, a vanjski kutovi medju krugovima izpunjeni su vilicama i Ijiljaninut. Drugo 



— 257 — 

uže nakiće sastavljeno je kao i prvo od jednakih trakova, koji se spliću u četiri i po 
kruga. U krugovima su jedna sedmero- a tri šestero-latične ruže. Kuti medju krugovima 
su izpunjeni kao i na prvom nakiću. Paome prvoga okvira i dvije gornje drugoga imaju 
svaka pri podanku po dvije uzgor zavijene vitice, dvije dolnje drugoga ne imaju vitica, 
a sve četiri paome trećega okvira imaju svaka po dvije ali nizdol zavijene vitice. Prag. 
Bulič je takodjer potanko, ali ne posve tačno, opisao ovaj sarkofag (Kn. spom. strana 
37). Ja sam mu to primjetio u spom. recenziji (»Viestnik<' God, XIL Br. 4 str. 127 — 128) 
i nadopunio sam njegov opis. Eitelberger kaže, da je po slogu taj spomenik srodan sa 
svim longobardskim i rimskim, kojih se nahodi po svuda niz obale jadranskoga mora, 
te da su slični oblici mnogostruko preslikani i da potvrdjuju samo čin, da su takovi 
uresi pripadali razdoblju naroda, koji su u sedmomu i osmonui vieku živili u Istri i u 
Dalmaciji. Ja sam na spom. mjestu pisao, da Eitelberger tim riječima podupire moje 
mnienje, da se slog ovih spomenika može slobodno da zove hrvatsho-hizantinsldm, jer 
su u to doba Istru i Dalmaciju bili već naselili Hrvati, medju kojima su još samo u 
glavnijim primorskim gradovima ostajali pojedini otoci stanovnika romanskoga poriekla, 
koji su dan za danom sve to više tonuli u more narodnosti hrvatske. Prag. Bulić piše, 
da je ovaj spomenik »srodan po kompoziciji sjevero- talijanskim spomenicima osmoga 
vieka; nu rek bi da radi nješto bolje izradbe pristaje priličnije u deveti viek«. Na spo- 
menutom mjestu sam ja na to primjetio, da »nevidim« »bolje izradbe«, nego lije n. p. u 
Cividale, pa cijenim da je priličnije, da taj spomenik bude iz VIII. vieka. Osmerolatični 
polucvjetiči u nizu arkadica, kao na ovomu zadarskomu ulomku, nahode se i na gornjem 
rubu luka ciborija, što je sada na trgu s. Dominika u Bolonji« ... »Na njima je bolja 
izradba, nego li na zadarskom ulomku, pa ipak jih Cattaneo pripisuje VIII. vijeku«. (Op. 
cit. str. 111). 

Još je Eitelberger objelodanio pročelje sarkofaga^ čuvana sada u muzeju sv. Do- 
nata (op. cit. str. 134 — 135 sa slikom). Gornja mu je strana zarubljena nakičem, ure- 
šenim sa 10 krugova, spletenih medju sobom, a sadržavajučiJi krize, ružice, ptice i 
četveronožne životinje. Glavno polje je razdijeljeno na prostih osain lukova, koji su 
izpunjeni figuralnim predstavama. Prva četiri sadržavaju, kako piše Eitelberger, pokolj 
Mladijenaca, a zadnje četiri kao sto je posve jasno bijeg u Egipat. A to je i logična 
i povjestna sveza dvaju prizora. Eitelbergerovu mnienju pridružio se je i prag. Bulič 
(op. cit. str. 37). Nego obzirom na poredanje, na položaj i na broj osoba prvoga pri- 
zora, premda se na prvi površan pogled čini, da prikazuje pokolj nevine dječice, ipak 
se meni čini, da je prikladniji za predstavu suda Salamunova, i tako sam se izrazio, 
pri opisu istog sarkofaga u spomenutom članku »Hrv. starine u Zadru«. Dolnji rub pro- 
čelja sarkofaga opervažen je uzkom dvostrukom pletenicom. 

U riznici zadarske stolne crkve sačuvana je škrinjica s glavom s. Orontija sa sli- 
kama svetaca u čakanovini (propupljenima) a nadpisima polugrčkim i polulatinskim. Na- 
kiti okvira sa svojim pleterima i zavojima sjećaju uresa na gradjevnim spomenicima. 
Svetci stoje u arkadama pod polukružnim lukovima, a izmedju dva stupa, kojih su tri u 
deblu uvijena kao konop, a nadstupine im napominju korintske. Likovi svetaca i odi- 
jela im odavaju bizantinski slog. Tu je škrinjicu dao napraviti i poklonio crkvi ^^Sergkis 
filius Maji nepos Zallae''^, koja imena dolaze, kako su Bianchi (op. cit.) i Rački (op. cit. 
str. 227) opazili, u spomenicim zadarskim XI. vieka. toj je srebrnoj škrinjici prvi pisao 
Eitelberger sa sHkom (op. cit. str. 152 — 154) te Jackson (op. cit. I. str. 285—286), a 
najpotla pokojni Dr. Rački. 

U crkvi Sv. Frana u Zadru nahodi se starodavno plosnorezano i bojadisano dr- 
veno propeće, koje je netočno i nepodpuno prvi objelodanio Eitelberger (op. cit. str. 



— 258 — 

1()4). Ja sam ga nošto potanje izpitao i objelodanio u »Viestnikii« (God. XIII. Br. 4. 
sli'. 114-117). Na njemu je grčki nadpis: ICTAVBPCJCIC i latinski >i< IN ME CRE- 
DENTES AD Me CONCVRRITE GENTES, a iz kasnijega doba sa gotičkim slovima ima 
i nadpis: 

IČ . XC . Rex IV 

DeORVM 

Ja sam po nadpisima i po ikonografičnoj strani propoča zaključio u spomenutom 
članku, da ima pripadati IX. vijeku. 

3. Novigrad. Tamo spominje Jackson (op. cit. I. Pl. I. si. 1), da ima plutej bizan- 
tinskoga sloga pokriven zauzlaniiu krugovima, koji su izpunjeni golubicama, koje kljuju 
grozdove ili listiće. Cattaneo (op. cit. str. 183) napominje isti |)lutej po Jacksonu, te, ne 
poznavajući Dalmacije ni njezinih povjestuih i etnografičnih promjena, pripisuje ga, kao 
i ostale dalmatinske suvremene spomenike, talijansko-bizantinskomu slogu. Treći ga je 
spomenuo prag. Bulić (op. cit. str. 36). I on piše, da je u svakomu krugu po jedna sim- 
bolična ptica, gdje kljuva simbolično groždje i dodaje, da je »kompozicija jako obljub- 
ljena u latinskoj i bizantinskoj umjetnosti osobito potla sedmoga vieka«. Isti je ulomak 
pluteja napomenuo i dopisnik »Viestnika hrv. ark. dr.« ((lod. XII. Br. 4. str. 136 — 137) 
Antun Colnago iz Posedarja i priložio luu je sliku, te je kazao, da je uzidan na pro- 
čelnoj strani stare crkve sv. Katarine. Po tomu se narisu razabire, da je osjem ptica 
u jednomu krugu deseterolatična ruža, a medju krugovima da su još i ljiljani. Sam 
predsjednik našega družtva 0. Luigj Marun izvjestio je u »Viestniku« God. XIII. Br. 4. 
str, 126 — 127), da su na pročelju crkve sv. Katarine ne jedan sami već tri arhitekto- 
nična ulomka iz iste dobo. On je još kazao, da su u Novigradu pod tvrdjom na pro- 
čelju sada grobne crkve sv. Marije uzidana tri velika hrvatska spomenika: Dva da su 
sa strane glavnih vrata u hrvatsko- bizantinskom slogu, a treći je nad vratima ulomak 
stećka i na njemu urezan konjanik sa kopljem u potjeri za jelenom, kojega je sliku na 
gori navedenom mjestu iznio spomenuti Colnago. 

4. Nin (Nona). U Ninu su još sačuvane dvie crkvice hrvatsko-bizantinskoga sloga : 
Sv. Kriza i Sv. Nikole. njima su pisali Kukuljević (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku 
IV. str. 318), Bianchi (Žara Cristiana II. str. 259—267), Eitelberger (op. cit. 168—169), 
Jackson (op. cit. I str. 342—347) te Dr. Rački (op. cit. str. 195). Oblikom, veličinom i 
rasporedjajem naliče propaloj zadarskoj crkvi Sv. Vida, te su središnje gradjevine sa 
kubetom i brodovima na grčki križ. U crkvi Sv. Križa je nadvratnik sa nadpisom, koji 
su mnogi kušali pročitati, ali rek bi da ga je pokojni Rački najsretnije pročitao. tomu 
je nadpisu najpiuje pisao Ivan Kukuljević (Nav. mj. i »Codex diplomaticus« I. str. 219), 
te R. Eitelberger (Nav. mj.) po Kukuljeviću, pokojni Rački i naš predsjednik 0. Marun 
(»Bullettino di archeologia c storia dalmata« 1888 Br. 1.) (i. prof. Dr. Simeon Ljubić u 
»Viestniku« (1888 — Br. 1.), pa Vid Vuletić Vukasović (^Bullettino di archeologia 
e storia dalmata 1888 Br. 3). a najpotla i prag. Bulić u sp. knjizi (str. 36), gdje je naveo 
Račkijevo čitanje: GODEZLAV IVPPANO CH(R)ISTO DOMO CO(NSECRAT) iU „con- 
secravit'-^. S druge sirane spomenutoga nadvratnika je ures, o kojemu je Eitelberger 
(Nav. iiij.) sudio, da potiče iz IX. vieka), Jackson da je iz IX. do XI., a pokojni Rački 
(op. cit. str. 195) se je poveo za Eitelborgerom. Ja sam u spomenutoj svojoj recenziji 
sudio, da može biti i iz Vili. vieka. (»Viestnik« God. XII. Rr. 4. str. 126). Prag. Rulić je 
kazao, da je iz predkarlovinžkc dobe, ali nije točno naznačio vijek. 



— 259 — 

Kad bi se potanje izpitale ruševine tolikih propalih starodavnih ninskih crkava, 
koje spominju Bianchi (Nav. mj.) i Rački (Nav. mj.), po svoj prihci bi se našli još mnogi 
prilozi za povjest staro-kršćanske umjetnosti u Dalmaciji. 

U Museo Correr u Mlecima se sada nahodi velika kamenita šesterostrana krsti- 
ona raka sa uresima i nadpisom, koja je iz Nina bila prenesena 1746. god. (Rački, Rad 
knj. CXVI str. 210), kad je bila porušena ninska davna krstionica. Tu je raku prvi sa 
slikom objelodanio Kukuljević (Arkiv IV., str. 391 sa tabhcom), onda Martinov u Revue 
de r art chretien, pa Cattaneo sa slikom (op. cit. str. 101). Kukuljević je o njoj pisao 
i u »Corriere italiano« Br. 50 u Beču 1854. god., te je rekao, da je bila izradjena za 
srbskoga kneza Višeslava oko god. 780. Obzirom na to, da je krstionica iz Nina, po- 
kojni Rački je zaključio (Nav. mj.), da se ima odnositi na kakva hrvatskoga kneza Vi- 
šeslava ili Bornina predšastnika (što je vjerojatnije po slogu ureza, koji odaje VIH. viek) 
ili nasliednika do Domogoja. 

5. Karin. (Gorinium). Povjerenik našega družtva 0. Andrija Vukićević našao je u 
Karinu ulomak timpana i na njemu ova slova : 

... V (us) DIMETR . . . TR u svezi 

što bi se imalo čitati: (Sanct)u(s) Dimetr(ius) >Viestnik« God. XII. Br. 3. str. 112) 
Predsjednik našega družtva izvješćuje pak u »Viestniku* (God. XIII. Br. A. str. 126), da 
starinska zapuštena crkva sv. Marka u Karinu ima sve graditeljske oznake hrvatske 
davnije dobe, prepuna je ozidanih grobova, kao što oko crkve prostire se zapušteno 
groblje sa stećcima. 

6. Pridraga (selo na jugoiztok Novigrada). Naš predsjednik izviestio je u »Viest- 
niku« (God. XIII. Br. 4 str. 126): »Župska crkva Sv. Martina u romanskom (htjede 
reći hrvatsko-bizantinskom) slogu iz X. vieka, sa tri apside i pobočnim izvana i iznutra 
lezenami. Novijega vremena bila je korenito popravljana, ali podpuno u prvašnjem stilu 
Na pročelju uzidan je starinski ulomak, koji predstavlja pokrovitelja crkve na konju sa 
štitom i mačem u desnici. Slika je barbarski iziadjena, nešto gore nego običajne suvre- 
mene slike. Takov jedan ulomak s istom slikom tom prigodom oblazka našast je uz 
nekoliko drugih ornamentalnih komada u jednoj gomili kod iste crkve. Ulomak sa 
slikom i jedan važniji ornamentalni, i jedan sa slovima: TES . SO prenesen je u Knin. 
Oko crkve ima triestak običajnih starinskih stećaka«. 

7. Korlat. Naš predsjednik izvjestio je u „Viestniku« (God. XIir. Br. 4 str. 126), 
da je na dobar sat hoda na jug Karina selo Korlat. Kod župske crkve B. Gospe Velike 
viditi je ulomaka hrvatske rezbarije i nekoliko stećaka. Na pobočnim vratima viditi je 
glagolski nadpis, koji je vrlo slabo sačuvan. Kod crkvice sv. Jerolima takodjer opaža 
se naše rezbarije i stećaka. 

(Nastavit će se.) 




Izvještaj 

Upraviteljstva Hrvatskoga stariiiarskoga dnižtva u Kninu o (Inižtveiiom 

radu i napredku kroz zadnji tromjesec. 

Družtveno upraviteljstvo kroz žudnji tromjesec imenovnlo je sliedec^e družtveue povjerenike: 
Stjepan Botteri, ob(^'inski tajnik, Trpanj. Pavao Vučenović, ravnajući učitelj, Trogir. 

Stupiše nadalje u naše družtvo zauzimanjem povjerenika p. n. g. Petra pl. Akačića: 
Tomo Pervan, c. kr. gruntovniČar, Vrgorac. Spiro Puović, načelnik i veleposjednik, Trogir. Tripo 
Pezzi, posjednik, Kotor. Braća Babarović, posjednici i trgovci, Perast. Krsto Staničić, posjednik i tr- 
govac, Tivat. Ivan Vukelić, učitelj, Fužine. „Kasino", Virovitica. „Hrvatsko Posjelo", Milna. „Viski 
Skup", Vis. Josip Raimondi, kanonik opat sustolne crkve, Trogir. Hrvatska Kavana, Josipa Madirazza, 
Trogir. Hrvatska Obćina, Omiš. Miho Tomašević, župnik, OmiŠ. Ante Staničić, posjednik, Makarska. 
Manastir oo. franjevaca, Zivogešte. Mate Bandur, veleposjednik, Ston. Obćina Trpanjska, Trpanj. Stjepan 
Ilijić, rav. učitelj, Trpanj. Dr. Mato Juraković, obć. lieČnik, Trpanj. Don Marko Tabajin, župnik, Janjina. 
Dr. Ante Mladinov, lieČnik, Vodice. Glavarstvo Obćine, Tinjan. Fra Angjeo Cvitanović, župnik, Ma- 
karska. Don Ivan Plančić, župuički pomoćnik, Starigrad. Dr. Petar Ružević, odvjetnik, Starigrad. Hr- 
vatski „Sokol", Komiža. Don Pole Zanela, župnik, Vis. Stjepan Gardilčić, posjednik i trgovac, Nerežišće. 

Sakupio povjerenik g. Dragan Sašel: 

Pavao Steiner, pravnik, i^agreb. Rudolf Horvat, filozof, Zagreb. Ivan Širola, filozof, Zagreb. Gu- 
stav Modrušan, ljekarnik, Karlovac, utemeljitelj. Josip S. Kramer, pravnik, Zagreb. Mirko pl. Sladović, 
pravnik, Zagreb. Julije Jiroušek, učitelj, Mabićno. Ivo Pack, pravnik, Zagreb. 

Sakupio povjerenik g. Peroslav Paskiević-Cikara : 

Stoj drag Belamarić, kr. kot. šumar, Ludbreg. Josip Sintić, c. i kr. podpukovnik, Lavov. Lacko 
Križ, rav. Istar. vinar, zadruge, Pula. Dr. Gjuro Kovačević, odvjetnik, Djakovo. 

Sakupio povjerenik g. Pavao Galzinja: 

Lujo Kargotić, c. kr. bilježnik. Imotski. Ot. Stanko Marušić, franovac. Imotski. Damljan Da- 
nielov, c. kr. mjerač. Imotski. Ivan Velczek, c. kr. sudbeni pristav, Imotski. Ot. Mate Gnječ, župnik, 
Imotski. 

Sakupio povjerenik g. Miroslav Corić : 

Higin Pajkurić, arndriev. pom. kapetan, Eieka. Milan Kremsir, Kieka. Bačić Aute, trgovački či- 
novnik, Rieka. Dragutin Smojver, trg. činovnik, Rieka. 

Sakupio g. Pava Vučenović : 

Dr. Lujo Moretti, odvjetnik, Trogir. Lavoslav pl. Ivanišević, kanonik, Trogir. Ivan Belas, tr- 
govac, Trogir. 

Sakupio ot. Simun Mendjušić : 

Niko Rušković, posjednik, Pijavičina, Kuna. Don Niko Bruntielić, župnik. Kuna. Ot. Joso Ma- 
tović, gvardijan. Kuna. Dr. Jialdo Bibica, ol)ć. liečnik. Kuna. Bal do Violić, obć. tajnik, Kuna. Vicko 
Brainović, posjed., seoski glavar. Kuna. Ivo Tutić, trgovac, Kuna. Don Ivan Simunković, umir. župnik, 
Potovilje, Kuna. 

Sakupio povjerenik g. Vinko JMatas : 

Ivan Trlan, učitelj u Zatonu kod Šibenika. 

Sakupio Ijuka Borovac : 

Antun Abjanović, upravitelj župe, Marliuska ves kod Siska. Višji djevojačka {»učka škola, Sisak. 
Dr. Benjamin Superina, odvjetnik, Sisak, Tomo CWetnić ml., trgovac, Sisak. Dr. Vladimir Crmidak, od- 
vjetnik, Sisak. Milan Ključec, knjigovodja, Sisak. Uinko llirschmann, i>ravnik, Sisak. 



— 261 — 

Nadalje neposredno stupiše u naše družtvo p. n. gospoda : 

Dr. Josip Marcelić, biskup dubrovački, Dubrovnik. Baldo KoŠiček, župnik, Konščina. Hrvatska 
obćina, Sućurac. Ivan Valjato, kateketa, Eieka. Svi utemeljitelji. 

Dr. Gustav Baron, sveuč. prof. Zagreb. Dr. P^eliks Suk, kanonik, Zagreb. Ivan Polić, ljekarnik, 
Crikvenica. August Lobmajer, župnik, Erdevik, Mitrovica. Josip Fazinić, mirodijar, Korčula. Mikulandra 
fra Eugen, fran. kandidat, Sinj. Ot. Petar Jazvič, župnik, Grahovo. Stjepan ZugČič, profesor, Karlovac. 
Milan Dorvald, magister pharmacije, stud. juriš, Belovar. Matija Miletić, župnik, Zagreb. Grof Miroslav 
Kulmer, veleposjednik, Zagreb. Narodna Čitaonica, Otočac. Baldo Košiček, župnik u Konščni. Fra 
Spiro Eadid-Vržina, franovac, Visovac. Dr. Avelin Stahuljak, odvjetnički perovodja. Velika Gorica. 
Pavo Miler, opat, Mitrovica. Julij Drohobeczky, biskup grČko-kat., Križevac. Ot. Ante Skračič, župnik, 
Ogorja, Muč. Ot, Nikola Matas, župnik, Zlopolja, Muč. Mirić pop Ivo, župnik, Vrpolja, Šibenik. Ma- 
rijan Nikolaševič, ravnatelj nadbiskupskih dobara, Zagreb. Roko pop Ušalj, župnik, Medvidje, Ben- 
kovac. Ante Petrič, načelnik, narod, zastupnik, Komiža na Visu. Josip Stojković, župnik, Podgorski, 
Makarska. Gabro Babić, kanonik, Djakovo. Andrija Olujević, c. i k. pukovnik u miru. Brod na Savi. 
Pop Frano Kožulj, umir. župnik, Pag. Pavao Michl, mjernik, Osiek. Košta Cepulić, kralj, kot. sudac, 
Bakar. Josip Firinger, župnik, Osiek. Ot. Marinko Vukušić, ditinitor, Omiš. Prof. Vjekoslav Spinčič, 
zastup. naroda, Opatija. Milan Roje, odvjetnik, Belovar. Don Niko Zlovečera, župnik, Kliševa, Orašac. 
Stjepan Hudjek, župnik, Lepoglava. Mate Rihtarić, vojnički kurat, Beč. Luka Turčić, župnik, Kalnik. 
Lujo Kempf, nadarbenik, Jaska. Vladoje Dukat, gim. prof., Osiek. Petar Flego, kanonik, Trst. Šatori 
Ljudevit, podarcidjakon i župnik, Krapina. Antun Kešer, odvjetnik, Križ. Andrija Pavlić, nadporučnik, 
Petrovaradin, Orlič dr. Antun, kanonik i župnik, Krk. Dr. Kazimir vitez pl. Abelič, Zadar. Bono Cet- 
tolo, inžinir, Petrinja. Bach Franjo, urair. major, Samobor. Fra Blaž Jerković, župnik, Gorice, Imotski. 
Ivan Rukavina, župnik, Krapina. Viktor Jenko, nadporučnik, Eieka. Dr. Miroslav Strižić, javni bilježnik 
i odvjetnik, Belovar. Pavao grof PejaČević, vlastelin, Podgorač. Dr. Ivan Jančikovič, odvjetnik, Vinkovci. 
Matija pop Polić, kapelan, Bakar. Dr. Josip Kolšek, advokat, Tiiffer. Dragutin pl. PisaČič, vlastelin, 
Križ. Ante Turak, župnik-dekan, Kastav. Manastir Sv. Mihovila. Zadar. Dr. Bogoslav pl. Jiruš, sveuč. 
prof., Prag. Ivo Pavičič, podžupnik. Bogomolje. Mihovil Meštrovič, župnik, Mitrovica. Dr. Lujo vitez 
Kamler, c. kr. politički komesar, Zadar. Ot. Mato Ivaniševič, franjevac, Našice. Gustav Kren, Nova 
Gradiška. Dr. Artur Suhay, vojni pomor. lieČnik, Pulj. Ivan Hajbijan, kapelan, Sisak. Fran Danko, 
vojni kapelan, Petrovaradin. Ivan Valjato, kateketa, Rieka. Dr. Gajo Svalba, liečnik, Rieka. Josip Hanuš, 
glavni zastupnik „Slavlje-, Zagreb. Rade Vlašič, župnik. Prezid; Antun Hržič, kr. gim. profesor, Osiek. 
Juraj barun Vranjicany, veleposjednik, Rieka. Milan Stjepan Radović, knjižničar, Vukovar. Fra Serafin 
Puratič, franovac, Zaostrog, Gradac. Fra Josip Tomas, franovac, Šibenik. Knjižnica oo. franjevaca, 
Ljubljana. Ante Gladki, kapelan. Zlatar. Julijo Halper, viečnik kr. ban. stola, Zagreb. Don Ivan Božić, 
župnik, Ston. Sime Petrović, župnik, Križevac. Josip Velikanje, kurat u Juršicih, Istra. Mate Benković, 
kanonik, Split. Biskupsko Sjemenište, Split. Josip Novaković, prof, Zagreb. Ilija Kukić, c. k. kapetan, 
Rieka. Milan Nossan, trgovac, Zagreb. Antun pl. Gvozdanović, pukovnik, Zagreb. Hreljanović pl. Gvido, 
kapetan, Zagreb. Ante Madirazza, mjerač, Drniš. 




Razne viesti. 

stanko vci, 18. kolovoza 1895. U bribirskoj županij'i, jedan kilometar u jug od starohrvatske 
gradine „Budak"* u istoimenom selu, obstoji mala u iztok okrenuta crkva sv. Katarine djevice i muče- 
nice. Ovih dana vriedni župnik Stankovaca ot. Jure Samac, kod iste crkve dao je vaditi kamenja, da 
obgradi spomenutu crkvu. Pri toj radnji, sa podnevne strane crkve, za jedan metar pod zemljom, rad- 
nici se namjeriše na starinske zidove, koji su bez sumnje temelji davnije crkve. 

Kod tih zidova našla su se dva ulomka liepo izradjene hrvatsko-bizantinske rezbarije od ciborija, 
a tri od pluteja. Ovi prem neznatni ulomci svjedoče, da se i ovdje za dobe hrvatske narodne samovla- 
davine podizala starinska crkva, kao što ima nade, da če se tekom daljnje radnje, koja je sada rad jematve 
pretrgnuta, naći i koji drugi ulomak iz istog doba. Kadnici su se takodjer namjerili na nekoliko gro- 
bova, ali bez kakvih osobitih predmeta u njima. Kad se dublje segne kopati, odkrit će se još takovih 
grobova, koje će spomenuti vriedni župnik pri otvaranju nadzirati i svaki znamenitiji nalaz bilježiti. 

Na tom istomu položaju izvadjen je i jedan rimski epigrafični nadgrobni spomenik, koji je vje- 
rojatno ovdje kao prosto gradivo dospio. Spomenik je dug 080 cent., širok 0*45 cent. Gornja polovica 
spomenika predstavlja u relievu poprsje golobrada mužkarca, a donja sliedeći nadpis : 

Q . PVBLICIV^ 
ET . L . .PKIMVLA T L u svezi. 

AVGVSTIONI . DE 
LICATO . SVO . DIS . 
MANIBVS . 

Ot. Petar Krd. Bacić, 
gimuazijalni jubilarni lektor. 

Biograd, 11. kolovoza 1895. Svakom, koji se iole bavi hrvatskom povješću, poznata je zname- 
nitost Sidražke županije sa kraljevskim stolnim gradom Biogradom, ali žalibože premalo je ovaj prediel 
proučen i poznat sa starinarskog pogleda, pa se evo kao povjerenik našega PIrvatskoga starinarskoga 
družtva laćam pera, da po koju mrvicu doprinesem boljemu tomu poznavanju. 

Desetak časaka hoda u zapad od sela Turnja, s donje strane ceste što vodi iz Biog'rada u Zadar, 
liepo pokraj mora, stoji ozidana crkva B. Gospe. 

Položaj i crkvu zovu „Tukljačane" i „Tukljače". Obzidana je novim zidom. Tu sada pokapaju 
svoje mrtvace Turanjčani. Narod pripovieda, da je ova crkva pred nekoliko stoljeća bila župska crkva 
nekih sela i stanova bližeg kotarskog zaledja, to dakle današnje Gorice, Raštana, Turnja itd. 

Crkva je duga met. 11, široka met. 6. Svršava sa posvodjenom jednom absidom. Zidovi su ove 
crkve po navadi novim liepom obliepljeni, te se neda potanje o njenoj davnini odsjeći. Moje je skromno 
mnienje, da je na istom mjestu bila druga crkva iz doba hrvatske samovladavine. Na tu me misao na- 
vodi urešeni nadvratnik, izradjen u hrvatsko-bizantinskom slogu, i uzidan pri podnožju žrtvenika, da- 
pače uložen u stepenicam istoga žrtvenika kao prosto gradivo, a našast je kod sadašnje crkve. Dug je 
0'90 m., širok 020 m. Izradjen je na lukove pod njima i cvjetove, nalik na nakiće iz crkvo u Torcello, 
kojega sliku Cattaneo donosi (L' Archit. in Italia dal sec. VI. al Mille circa na str. 2S9). 

Crkva je iznutra popločana prostim pločama, medju kojima se vide dvie tri ovelike grobne ploče. 
Na jednoj od tih pri dnu crkve, sa strane epištole dugoj m. 2-00, širokoj 74 m., uklesan je u relievu 
poznati grb sela Turnja, a pod njim sliedeći glagolački nadpis dug 0-62 cent., širok 0-15 cent. : 

"ViTi miTiDDHiliLIJ» 



— 263 — 

Čitao bi se : Ovo je grob Sudca Matijaši(a). Dakle, pod ovom pločom bio bi ukopan neki sudac 
MatijaŠ. ' 

Poh;t. Ot. Ivan Tonković, župnik Podbablja kod Imotskog, poznat na arkeologiČnom polju radi 
izkopina Aeqiium(i kod Sinja javlja nam, da se je u području svoje župe namjerio na ruševine iz doba 
hrvatske samostalnosti i da je na istima našao jedan epigrafični ulomak sa slovima XPO, a drugi sa 
pleterima hrvatsko-bizantinskoga sloga. Na tom nalazištu namjerava o svojem trošku načeti sistematično 
izkopavanje, a i naše družtvo, uztreba li, u tu svrhu pružit će mu novčanu podporu. 

Isti nam preč. otac javlja, da je opazio ulomaka iz dobe hrvatske samostalnosti takodjer kod 
crkve u Gorici kod Imotskog na medja.su Hercegovine. 

To su prva odkriča iz našeg davnijeg doba u starohrvatskoj županiji Imotskoj. 

Nadati se je, da će poduzetni ot. Tonković kao domoljub i kao čovjek, koji se rado zauzima za 
arheologiju, u onim s arkeologičnog pogleda još slabo izpitanim predjelima steći velikih zasluga za naše 
hrvatske starine. 

t Opet je nemila smrt pograbila vriedna i neumorna a skromna radnika na polju izučavanja 
predhistoričke kulture u posestrimskim nam zemljama Bosni i Hercegovini, odlična suradnika sjajnog 
„Glasnika" Sarajevskog Muzeja. U nedjelju dne 27. listopada preminuo je naglom smrti od srčane kapi 
jedan od viših Činovnika bosansko-hercegovačke zemaljske vlade, rudarski kapetan W. Radimskv, u 64. 
godini života. Pokojnik bijaše kao viši činovnik, kao svestrano naobražena osoba i kao revan radnik 
na polju znanstvenog proučavanja Bosne i Hercegovine, veoma cienjena ličnost; a kao Čovjek blage 
ćudi i čestita značaja, te Ijubežljiva i prijazna obćenja bijaše ljubljen i poštovan ne samo u Sarajevu, 
nego i na daleko izvan bos.-herc. granica. Poznavao je svu Bosnu i Hercegovinu, pa i ona njega. 
Pokojni Kadimskv ostavlja" za sobom težko ucviljenu ženu, sina dra. W. Kadimskog, kotarskog pred- 
stojnika u D. Tuzli, i tri u Sarajevu i u Zagrebu udate kćeri. 

Pokojni Kadimskv bijaše rodjen Ceh. U Pragu bijaše izučio politehniku, a rudarsku akademiju 
u Plibramu. Pošto se je za neko doba vježbao u rudarskoj službi u Ceskoj, nastanio se je bio u Šta- 
jerskoj kao samostalan posjednik ugljene rude i proveo u tomu desetak godina. Za tim je prešao u 
državnu službu rudarske struke u Beču, kod koje je ostao preko IG godina. U listopadu mjesecu 1884. 
godine stupio je u bosansku upravnu službu, gdje je već u svibnju 1885. postao privremenim, a 1886. 
stalnim rudarskim kapetanom, u kojem je svojstvu služio i neprekidno djelovao do smrti. Odkada je 
u Sarajevu osnovan zemaljski muzej i pokrenut „(Tlasnik", kao naučno glasilo istoga, počeo je pokojni 
Eadimskv da piše u njemu, priobćivajuć svoja znanstvena iztraživanja iz geologije, arheologije i pred- 
historije. God. 1891. izišla je od njega u nakladi zem. vlade posebna knjiga „0 predhistoričkim nala- 
zištima u Bosni i Hercegovini" na njemačkom i hrvatskom jeziku. U zadnje doba upravljao je Ka- 
dimsky raznim izkopavanjima u Bosni, a navlas onima u već dosad glasovitoj postaji u Butmiru, a živo 
je sudjelovao u razpravama i izletima antropoložkih kongresa, i izleta u Sarajevu. — Njegov obilan 
znanstveni rad pribavio mu je hepa uvaženja i štovanja u znanstvenom svietu. Eadi njegovih pravih 
zasluga bio je počastni i dopisujući član mnogih naučnih družtava u monarkiji i u inozemstvu. Nakon 
same njegove smrti donio nam je sarajevski „Glasnik", kao njegovo posmrČe, diČnu njegovu razpravu 
sa mnogobrojnim sjajnim slikama i tabhcama „Predhistorička sojenica kod EipČa u Bosni '. Od vriednih 
mu drugova, saradnika „Glasnika", nadamo se, da će mu u idućim brojevima svojega glasila objelo- 
daniti podpun životopis i navesti cjelokupan niz njegovih znanstvenih radova. Lahka mu bila tielu hr- 
vatska gruda, koju je tolikom ljubavi premećao, a Bog mu se dragi smilovao duši! 



' Pošto je u izpravi dne 3. svibnja 1492. god. (Ivan Kukuljević : Povjestni spomenici južnih Sla- 
vena str. 147), kojom lučki stol ili rotni sud riešava parnicu „Kašica s MiUtom zbog plemenštine" .,na 
našem misti naradnom u Vukšićih", opomenut Tomaš Sadobrić s Polače, 'k2iO pristav rotni stola, 
dakle ipak sudac, a ono i narodna predaja kaže, da su se u Tukljačama kopali i stanovnici podaljih 
sela, sva je prilika da to bude grob upravo sudca pristava Tomaša Šadobrića iz sela Polače, na jug 
nadinskoga blata. Uredništvo. 




1 



Bibliografija. 



Bullettino di archeologia e storia dalmata publicato per cura di Fr. prof. Buli^-. 
Anuo XVIII. Nro. 6 — 7. Sadržaj : Interessanti scoperte nel fonte battesimale del Battistero di Spalato. 
(Važua odkrit'a u Krstionici u Spljetu. — Recensione dell' opera „La Dalmatie*' de 1797—1815. (Ocjena 
djela „La Dalmatie" de 1797—1815). — Castel Čega (Kasteo Čega). — Ritrovamenti antichi a Mu6. 
(Starinslca iznašaš6i na Muču.) — Bibliografija. Pod naslovom „Interessanti scoperte nel fonte battesi- 
male del Battistero di Spalato" prof. dr. Luka Jelić, pripovieda najprije, kako je u ožujku t. g. arh. 
družtvo Bihać poduzelo iztraživanje starinskih ploča, kojima je ogradjena krstiona raka u crkvi Sv. Ivana 
u Spljetu. U tu svrhu izvadile su se ploče, te po ostanciraa rimskoga nadgrobnog nadpisa iz svršetka 
II. ili početka III. vieka, prof. dr. J., dokazuje, da su sve ploče sp. ograde sastavljale rimski sarkofag. 
U II. dielu (od strane 88 do 114.) povraća se na pitanje o plohorezanoj ploči sa prilikama sjedeće, le- 
žeće i stojeće osobe, nastavljajuć polemiku sa našim urednikom i nastojeć, da dokaže, da predstava 
prikazuje Spasitelja, komu se klanja ničice prostrt darovatelj, i to rek bi muž neke Eufenije, a zago- 
vara ga stojeći sv. Anastazij solinski. U III. dielu (od str. 114. do 127.), dokazuje, da je ograda krsti- 
onice napravljena nakon svršetka XIV. vieka medju god. 1527. i 1533., te da su joj ploče prije pri- 
padale rešetkama otara XI. i XII. vieka, i to uprav otara i kapele sv. Anastazija. Pri svrhi ima pak 
i „Aggiunta" (dodatak), u kojoj se prof. dr. J. osvrće na Članak našeg urednika objelodanjen u 2. broju 
ovog časopisa pod naslovom „Primjetbe na izvješće „Katoličke Dalmacije", o razpravi, koja se je raz- 
vila u V. odsjeku I. kongresa kršćanskih arheologa u Spljetu, o plohorezanom liku sjedeće^osobe sa 
krunom na glavi, na pluteju spljetske krstionice", i na istom mjestu gdje kaže, da ne će odgovoriti'na 
tobožnje osobne napadaje našega urednika, jer da se je morao obratiti na neki drugi sud, gdje misli 
možda na onaj svoj izpravak, koji smo i preko svoje dužnosti, objelodanili u 3. broju ovog časopisa, 
dočim drugi mogu pomisliti, da je to zar kazneni sud, potvara ga pred obćinstvom, koje ne razumije 
hrvatski, te ne čita našeg časopisa, da je sašao sa stvarnog znanstvenog polja, najskoli na osobne na- 
padaje, da je napao na pokojnog RaČki-a, i još mnogo toga, prikazuje njegove razloge na način, kako 
bi spomenuto obćinstvo imalo pomisliti, da je taj učitelj Radić, samo „drzoviti neznalica", koji na stvarne 
razloge odgovara samo vriedjajuć bezobzirno „žive i mrtve!" Našemu je uredniku zato svjedokom svoja 
čista savjest i hrvatsko Čitajuće obćinstvo, kojemu prepušta da sudi, s koje li su strane i kakve vrsti 
još osobni napadaji. On će, ako Bog da, u idućem broju na stvarno razlaganje prof. dra. Jelića, stvarno 
odgovoriti, a na osobne napadaje, koji, premda žestoko upravljeni, do njega ne dopiru, neće se ni sada 
ni nikada osvrćati, jer misli, da se čisto znanstvena polemika ne može i ne smije nikako da izvrgne 
u osobno neprijateljstvo. — Nro. 8. Sadržaj : Iscrizioni inedite : Salona Epetium. (Neobjelodanjeni nad- 
pisi: Solin, Stobreč.) — Le chiese di S. Lorenzo e S. Domenica in Žara. (Crkve Sv. Lovre i Ivana 
Domenike u Zadru.) — Castel Quarco. (Kaštel Quarco.) — I nostri monumenti nell' i. r. Commissione 
Centrale sec. (Naši spomenici u c. kr. Središnjemu Povjerenstvu za iztraživanje i čuvanje starih spo- 
menika u Beču.) — I. Supplemento: Izprave i rodopis bosanskih bana i kraljeva Kotromanovića. (Do- 
cumenti e genealogia dei Bani e re Bosuensi Kotromanović.) II. Supplemento : Statuti di Sebenico. (Statut 
Šibenski.) Članak o crkvicama S. Lovra i S. Dominika u Zadru, napisao je gosp. L. llauzer, te je pre- 
veden i prenesen iz „Mittheilungen der k. k. Centralconunission itd., u Beču, praćen je sa 8 slika tlo- 
risu, uzdužnih presjeka i dvie nadstupine iz crkvice S. Lovra. (Tosp. Hauser i ako ne napominje gosp. 
F. G. Jacksona, koji je prvi obširnije pisao o tim crkvama, ni Kitelhergera, slaže se ipak s njima pri- 
pisujuć obadvie te crkvice bizantinskomu slogu. U Jacksonovu djelu iThe Dalm. Quarn. a. Istr. Vol. 
I. str. 204. Pl. III.) ima i perspektivna slika nutrnjosti crkve Sv. Lovra i tloris samo prednjega diola 
crkve, jer je njemu zadnji dio bio po svoj prilici nepristupan. Gosp. Hauseru inuuuo dakle zahvaliti, ito 
nam je prikazao podpunu sliku ciele ove znamenite gradjevine iz doba bizantinskog vlaihinjii u Zadru, 
Crkva Sv. Dominika je bila takodjer mala l)azilika na tri broila razlučena stupovima, kaogi>d i Sv. 
Lovro, ali je, pošto u privatnim rukama, kako pišu gosp. llausor, ovih zadnjih godina O^'^'^l-^ na ^.»Uo*t 



— 265 — 

bila razorena uprkos zauzimanja c. kr. središnjeg povjerenstva.' — Nro. 9. Sadržaj: Iscrizioni inedite : 
Salona. (Neobjelodanjeni nadpisi: Solin.) — Iscrizioni su oggeti di metallo nel Museo di Spalato (Nad- 
pisi na kovini u Muzeju u Spljetu.) — Nuovamonte sull' iscrizione Šubić da Ostrvica. (Opet o Subi- 
eevu nadpisu iz Ostrvice.) — Kecenzione dell' opera „La Dalmatie" de 1797 — 1815.) (Ocjena djela „La 
Dalmatie" de 1797—1815.) — II padre Andrea Dorotich. (Otac Andrija Dorotić.) I. e II. suppl. kao u 
8. br. Nro. 10. Seconda adunanza della Societji Arclieologico-storica „Bihać". (Druga skupština družtva 
Arheologičko-PovjestniČkog „Bihać".) 

Glasnik zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Košta Hormann, vladin 
savjetnik. Godina VII. Br. 2. Sadrži: Ivan Kellner: Kiraski gragjevni ostanci u Ilidžama kod Sarajeva. 
(Sa 127 slika i 10 tabli u tekstu.) Franjo Fiala: Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice. (Sa 1 slikom 
i 2 table u tekstu.) — Dr. C'iro Truhelka: Abraksas-gema iz Sarajeva. (Sa 1 slikom u tekstu.) V. Ra- 
dimsky: Archeološke crtice. (Sa 11 slika u tekstu.) — Kovačević-Pać : Ruševina u selu Doljanima i 
rimski nadpisi ondje nadjeni. (Sa 6 slika u tekstu.) — • Dr. Karlo Patsch: Grčko rimske privatne zbirke 
u Bosni i Hercegovini. (Sa 6 slika u tekstu.) — Dr. ćiro Truhelka : Starobosanski nadpisi. (Sa 30 slika 
i 1 tablom u tekstu.) — • Karlo Pač: Epigrafsko pabirćenje. (Sa 14 slika u tekstu.) — Književnost: 
Br. 3. Sadrži: V. Radimskj : Predhistorička sojenica kod RipČa u Bosni. (Sa 20 slika i 24 table u 
tekstu.) — Dr. Ciro Truhelka: Nadpisi iz sjeverne i istočne Bosne. (Sa 22 slike u tekstu.) — ■ Frano 
Radić: Povjestno-umjetničke bilježke sa Dalmatinskih ostrva. — Franjo Fiala: Prilozi k rimskoj arheo- 
logiji Hercegovine. (Sa 12 slika i 2 table u tekstu.) — Dr. Karlo Patsch: Rimski kameniti spomenici 
kninskog Muzeja. (Sa 88 slika u tekstu.) — ■ Književnost. 

Hercezi Svetoga Save. — (50 godina povjesti Hercegovačke. — Napisao Bartul Poparić, 
učitelj na c. k. Velikoj Gimnaziji u Spljetu. U Spljetu. — Tiskara A. Zannoni-a (St. Bulat). 1895. — 
106 str. u 8-i. Pretiskano iz Školskoga Programa c. k. Velike Gimnazije u Spljetu za godinu 1894 — 95. 
Ciena 60 novčića). Liepa je to povjestnička studija mladog kaštelanskog svećenika profesora, koja po- 
kazuje, da će povjestnička struka hrvatske književnosti steći u njemu umna i marljiva radnika i ovla- 
šćuje nas očekivati, da će ju obogatiti još zrelijim plodovima svojega pera, kad riešen brige predsto- 
jećih mu strogih izpita, bude mogao svoju dokolicu da uloži u ozbiljnu proučavanju hrvatske narodne 
povjesti. 

Neiimorni brat Ceh gosp. Kliment Cermak, predsjednik arheologičkog družtva „Včela Caslavska" 
i c. kr. konservator u Caslavi, potaknut od nepreglednog blaga, skupljena na ovogodišnjoj proslavljenoj 
Češkoj narodopisnoj izložbi u Zlatnom Pragu iz svih krajeva gdjegod Česi živu i iz svih vremena odkad 

y 

su se Česi doselili u sadašnju svoju domovinu, uzdajuć se u podporu svih mnogobrojnih Čeških mu- 
zeja i arheologičkih družtava, sam je početkom lipnja ove godine počeo izdavati časopis pod imenom 
„Všstnik česko-slovanskych musei a spolku archaeologickych". U zamjenu za naš 
časopis primili smo do sad 5 brojeva spom. časopisa, kojih zauimiv sadržaj hoćemo da u kratko pri- 
obćimo, samo da bi naši Čitaoci uvidili, kolika je ljubav, koliko li zanimanje braće Ceha prama svojim 
starinama. Br. I. 1. K. Cermak. Milim drugovima u radu po češkoj domovini. 2. Predavanje predsjed- 
nika Kl. Cermaka u glavnoj skupštini muzejalnog družtva „Včela Caslavska" dne 26. svibnja 1895. 3. 
Družtveni muzej u Tiebenicich. 4. Od urednika. Naputak za čuvanje starina, a) Cišć(3nje organičkih 
spomenika. 5. Ceski arhivi. Podpis arhiva listina Ledeckoga od prof. Aug. Sedlačka. 6. Nalazi i viesti. 
7. Literatura. — Br. II. 1. Je li koristno, da se posvuda utemeljuju muzeji? 2. Glavna skupština družtva 
„Včela Caslavska". 3. Čuvanje starina, b) Čuvanje kostiju, zubi, rogova, parogova, slonovine i koralja. 

— c) Kako se imaju čuvati koža i tkanine. 4. Ćeski arhivi. (Nastavak.) 5. Nalazi i viesti. 6. Literatura. 

— Ovdje se gosp. urednik pohvalno izrazuje o radu svojih zemljaka sad pokojnog N. Radimskoga, Čira 
Truhelke i Fr. Fiala na korist znanosti u Bosni i Hercegovini. — Br. III. 1. Imena položaja u oko- 
lici. 2. Kako se prave odlievci novaca i pečata. 3. Kako da se prave otisci spomenika i nadpisa. 4. 

y 

Čuvanje starina od bezustrojnih tvari, a) Od mjedi i tuči, b) od zlata, c) od srebre. 5. Popis arheolo- 
gičkih družtava i muzeja čeških. Ovdje jih je nabrojeno do 49. 6. Nalazi i viesti. 7. Književnost. Br. 
IV. 1. Od urednika. Sustav iztraživanja predpovjestnih spomenika. 2. Čuvanje starina iz bezustrojnih 
tvari, d) Od olova i kositera, e) od željeza. 3. I. L. Cervinka. Zanimiva mjestna imena u Moravskoj. 
4. Popis arheologičkih družtava i muzeja čeških. Ovdje jih je nabrojeno 79, što, sa prvih 49, čini u sve 
128, 5. Nalazi i viesti. 6. Književnost. Ovdje se gosp. urednik najprije osvrće na naš časopis i kaže 
doslovce sliedeće: „Budno hrvatsko arheologičko družtvo u Kninu, gdje je navlas svećenstvo i učiteljstvo 
osnovalo hrvatsko družtvo za sabiranje domaćih spomenika i starina, poduzelo je izdavanje časopisa 



1 Vidi o tim crkvama u „Izvještaju" našega urednika za I. kongres kršćanskih arheologa u 
Spljetu, u 3. broju ovog časopisa strana 190 — 192. 



— 266 — 

na domaćem jeziku, koji list već po nazivu tu hc l>iiviti staro-hrvatskom proavjelom. Slabog je „Viest- 
uika"' u Zagrebu nestalo i>dputovanjeni poeitanog Sim. Ljubica na poeivanje u svoju domovinu u 
Sarouigradu u Dalmaciji, i sada uspje^iuije krtM sebi put novi list dobro uredjen i u skupocjenijem 
ruhu. Ovdje se opet na prvom mjestu sretamo sa Sim. Ljubićem u članku o Subićevu uadpisu h Ostr- 
vice.' Zatim od urednika opisane ruševine erkve sv. Luke na Uzdolju kod Knina, gdje je spomenik 
hrvatskoga kneza Mutimira (JVIVNCIM VR). Fr. Stip. Zlatovie prikazuje starohrvatske župe i stare gra- 
dove od Velebita do Neretve. Poznati sakuplač stećaka. to jest spomenika starobosanskih, Vuletić, na- 
stavlja ovdje u izpisivanju nadpisa iz Bosne i Hercegovine. O našim monumentalnim križevima (koji 
se drugovdje zovu cvrilo-metodijskima) bavi se pop P. Kaer u Skradinu i obradjuje o sličnim spome- 
nicima veliku sravnjujueu razpravu. Za tim sliedi povjestno iztraživanje uspomene hrvatske biskupske 
crkve sv. Marije u Biskupiji. Slikom i riečju prate dr. K. Patsch i ot. L. Marim })lohorezbe sarkofaga 
iz Kninskog muzeja. Fr. Radič temeljiti) tumači čirilicom pisani staro-hrvatski napisani uadpis u Povljim 
na otoku Braču. Orgur Urlič opisuje Ključič Nelepićev grad u Kuinskomu kotaru. Sliedeći polemični 
članak tiče se veoma zanimive tesane slike na krstionici u spljetskoj stolnoj crkvi,- o kojoj urednik 
cieni, da prikazuje hrvatskoga kralja iz XL^ stoljeća, doČim Msgr. Fr. Bulić vidi u liku spasitelja na 
priestolju sjedećega s križem u desnici i krunom na glavi. Nama se čini točnije Kadićevo tumačenje i 
napominjeno samo sliku njemačkoga cara Enrika IIL u Kodeksu Krakovskomu. Takodjer u timpanu 
portala romaničke crkvice kod sv. Jakova blizu Cirkvicali vidi se Spasitelj bez križa, ipak s desnicom 
kojom blagoslivlje podignutom, a u ljevici s otvorenom knjigom. Posve žalostno je djelovalo na nas 
Slavene razpravljanje o tim stvarima na kongresu kršćanskih arheologa u Spljetu god. 1895., gdje su 
se Slaveni napinjali, kako bi francuzki i talijanski Slavenima kazali svoja mnenja. Zato nam se dopada 
nastojanje kninskoga arheologičkoga družtva i Spljetskoga „Bihaća", da spomenike svojega naroda i 
svoje zemlje opisuju domaćim jezikom i zemljacima ih preporučuju na čuvanje". 7. Izmjene. — Br. V 1 
Odkrivanje i iztraživanje nalazišta starina. 2. Gradski obrtni muzej za zapadnu čest kraljevine Ceske 
u Pilzenu- — Izvješćuje ravnatelj Jos. Skorpila. 3. Iz izvješća kuratorija umjetno-obrtnoga muzeja 
trgovačke i obrtničke komore u Pragu za god. 1894. 4. Popis listina na kvieru arhiva kraljskoga vanjskoga 
grada Melnika. Priobćuje Bogoslav Cermak. 5. Čuvanje starina iz bezustrojnih tvari — f) od gline. G. 
Zanimiva mjestna imena u Moravskoj. Sastavio I. L. Cervinka. 7. Obrtni muzej za iztočnu Cesku u 
Hrudimu. 8. Nalazi i viesti. 9. Književnost. Tu na prvom mjestu Fr. Milostin objavljuje bugarsku knjigu 
„Materijali po archeologijatu na Blgarija ot V. Dobruskv. ZvlaŠtni otisk ze Sbornlku za narodni umo- 
tvorenija, nauka i knižnina" kniha XI. Sotia, državna pečatnica 1894. Tu je sadržan rad na arh. polju 
takodjer Ceha prof. Hermenegilda Skorpilova u Plovdivu i ravnatelja narodnoga muzeja Vaclava 
Dobrusk^'-a. 

Stražce Starožitnosti itd. Vvpravuje Kliment Cermak. S ()9 vvobrazenimi. V Praze. Bursik & 
Kohout 1895, — Ovakijeh knjiga nema baš u Srba ni u Hrvata, ako se izuzme Kameno doba od 
Jovana Zujovića (1893, U Beogradu — 11 knjiga Srpske književne zadruge), al Z ujo viceva knjiga, 
ako i izvrstna, nedaje nam čitav pregled Ijucke djelatnosti u jednoj zemlji, no samo djelomice iz prve 
dobi, kako to i naslov kaže. Cermakova je knjiga, ako i kratka (u njoj je 96 strana) pravo ogledalo 
usavršivanja Ijuckoga uma, biva od postanka (razvitka) do nove dobi. Za Starohrv. Prosvjetu je zani- 
miva od str. 61. unaprijed a, gdje se lakijem načinom, a temeljito, prikazuju češki predmeti, biva kovni, 
graditeljski, slike, vezovi itd., pa i stare knjige nijesu propuštene na strani 65., kao n. p. od god. 1468 
„V Plzni, Kronvka Trojanska", god. 1478 „Novy zakon'' itd., te se tako češko tiskarstvo po dobi pri- 
bližuje u srednjemu vijeku tiskarstvu kod Srba i kod Hrvata. — Spomeauti je na strani 78. „Rezb a: 
P. Mari a KajovskTi", što je divna ragja te vrste, gdje se zrcale osobito češki tipovi, kao ona kašnja 
(na strani 68.), gdje su naslikani češki književnici. — Za našu struku osobito zasjecaju na strani 80. če- 
tiri krsta, biva „Bronzov, sklovinou vykladany križ z XII- stol., dva stribrne a di'evenv kfžek z Bračic", 
te je na ovećemu Spasitelj razapet s krunom na glavi. Drevni krst iz Bosne (V. Glasnik Dr. za umjet- 
nost itd. god. III., sv. II. str. 41 — 42) nesudara se, a neka je iz iste dobi. Na 83. strani navedeno je 
nekoliko rublja s vezovima i nakitom, a to je narodno. — Gosp. Cermak odužio se svomu narodu, pa 
je njegova knjiga pravo ogledalo narodne češke kulture. Vid \'Hl(tić-Vnh((sorir. 



' To je gosp. Cermak počeo brojiti od 2., a preskočio je 1. broj našega časopisa, a nije ništa 
kazao ni o 3. broju. (). Ur, 

2 To jest u crkvi sv. Ivana. O. Ur. 

8 To jest X. O. Ur. 

Uredništvo.